Sumorna slika
vlastitog otiska vremena
koje to jeste,
u liku koji to nije,
očajno traži
nju!
...
Kraljica Elizabeta,
Katarina, Nikolajevna,
princeza Dajana,
Fatima nestaju pred
očima suludih hordi.
...
Ostajem sam
na razmeđi slutnje
i pokušavam odgonetnuti
namjere njihove.
...
Virtualna stvarnost irealnog svijeta
filma nije ništa drugo
do lažna slika stvarnog svijeta
koja zavarava kretnje sluge pokornog.
Mene!
...
Nje nema više!
Da li će je biti?
Pitanje je zameo vjetar.
...
Sačekaću dok oluja prođe
i pokušati maestralom uvalu naći,
kao i mjesto gdje je sretoh.
Bosu i nagu.
Onomad.
On the stage!
BESMRTNI SNOVI
Zovem
je
noću
dok spava.
...
Refleksija mogućeg
nije pojmljiva
meni smrtniku
jer
Arijadna
plete svoju
nit
iz srži
istopljene.
...
Moje!
...
Zovem je
danju
dok spava.
...
Snažna je
u svom nebuđenju
dok
izležava se
na
mezarju
grobova
moje...
...
Sudbine.
NASTAVI SPAVATI, SNJEGULJICE
Njene oči su
plamteće bile
u rasutim snovima mojim.
...
Nisam se čudio
tom liku iz bajke
koji sam
kreirao.
...
Jedino što me
je boljelo
je bila njena slika
na svim javnim mjestima.
...
Od podzemne željeznice i sve
do obližnje žičare.
...
Otišao sam do
vlastite sjene
i rekao joj:
»Izbrisaću te
kao da te nikada nije ni bilo!?«
Nasmiješila se i otišla dalje,
ka obližnjem billboardu, uz riječi:
»Zaboravljaš, maestro, da onoga
trenutka
kada sam nastala
tvoj naum je prestao.
Ljepota je in the eye of the beholder.
Gledaoca, ovaj put!«
Uzeo sam kist
I zario ga u ruku kojom sam je nacrtao.
Nećeš više!
PJESMA I RIJEČI
Riječi u pjesmu
ne mogu stati
ali se
pjesma
u riječima
može nači
IZGUBLJENE DUŠE
Oni
stoje na granici
razuma
moga
i...
tvoga.
Oni
su vojnici
sudbine
moje
i tvoje.
Oni su
tužno sjećanje
sopstvenih vizija...
Ali, i mojih
i tvojih.
Njihovo
ime
je
moje i tvoje.
GLEDATI I BITI
(Amira est vitae III dio)
Gledam je.
Godine ne ostaviše traga
na licu koje mi se nasmiješilo tog
dalekog jutra,
dvadeset godina
ranije.
Gledam je.
Spava bezbrižno moleći
se tiho
snovima svojim.
Najmanje,
bar se nadam,
još dvadeset godina
je pred nama.
Gledam je.
Zaista, čime zaslužih
ljubav koju mi pruža
to lice?
Snove još
nije ostvarila.
Samo
Pokušava.
Gledam je.
------------
NI NE POKUŠAVAJ...
Nije moja
pjesma ništa
drugo
do
suluda nakana
ovoga
lika
da
izlije
Pikasa u Molijera.
...
Jadnik,
avaj,
ovaj,
jadnik ni ne zna
da Gernika
bješe jedna.
Mi
smo oni,
anamo oni,
zaista,
...
oni,
koji se
ponavljaju!
RIJEKA U SNOVIMA
Njene riječi
su rijeka
unutar
mojih
snova..
Ne Nil,
ni Mississipi,
pa čak ni Dunav
a kamoli Volga...
Njene riječi
su tkanje
suvislih nadanja...
Mojih...
i
njenih...
Da li je moguće?
Biti ovdje
i sada
a ipak
težiti drugom
i nekada.
Buditi se
mišlju
da će konačno
prestati
silovanje uma?
Odlaziti na
počinak s nadom
u boljitak.
Vjerovati da
Jesam.
Ne!
U ovoj
zemlji
sa ovim ljudima
moguće
je samo buđenje
u bunilu
pretpostavljene sudbine...
U bunilu populizma
........................
U bunilu komunizma
...........................
U bunilu nacionalizma
.............................
U bjesnilu korupcije
i nepotizma.
Bosne više nema.
Niti će je biti.
....................
A ni mene sa njom.
REALITY FILMED
Dismal image
of my own imprint in time
that’s real
inside the vision that- isn’t,
is desperately in search for
Her!
…
Queen Elizabeth,
Chatherine, Nikolajevna,
Princess Dianna,
Fatima
Disappear in front of the eyes
of wild hordes.
…
I remain alone
trembling with trepidation
trying to figure out
what is it that they want.
…
Virtual reality of a surreal film-world
is nothing more than
a treacherous impersonation of a real world
that deceives me
a Servile Servant!
She’s gone!
Will she ever come back ?
The question is swept by the wind.
…
I’ll wait for the storm to calm
and try to catch the mistral wind to find a cove,
and search for the place where I met her.
Barefoot and naked.
Back in the day.
On the stage!
ETERNAL DREAMS
I call out her name
at night
while she is asleep.
…
The reflexion of probability
is out of grasp
of my mortal soul
because
Ariadna
spun a yarn
from a molten core.
…
My core!
…
I call out her name
at dawn,
while she is asleep.
She is strong in her
restraint
while she lolls
on the tombstone
in the graveyard
of
my…
HUSH, HUSH ... MY DEAR SHOW-WHITE
In my scattered dreams
I remember
the fire in her eyes.
…
I did not question
this fairytale character
crafted – by me.
…
The one thing that hurt me
was her image
displayed all over.
…
In the underground stations
and
drawn on cable-cars.
…
I walked up to
my owns shadow
and said:
»I will erase you
as if you never existed!?«
She smiled and walked away,
towards the nearest billboard, and said:
»You forget, maestro,
that in the moment of my creation
all your intentions died.
The beauty is in the eye of the beholder.
in this case – the spectator!«
I took the brush
and stabbed the hand that created her.
There you are!
POEMS AND WORDS
Words do not make a verse
But
A word has the power of a verse
LOST SOULS
They stand
stuck between
my mind
and…
your mind.
They are
the soldiers-keepers of
my destiny
and
your fortune.
They are
a miserable memory of
of their own manifestation…
