Svijet potopljen
izvan mora
izan svijetloga
tla molitve.
U auri otoka Cresa
u auri mjesečeva jezera
u pejzažu
hladnog Saturna
Tu je ta vručina
krhko pomiješana
sa samotnim prkosom
Lubenica
sa samotnom hladnoćom
buduće galije
Pjena dana
svježa bura
koja izoštrava
miris ljeta
Našu krhku
stamenost
prozirnost naših tijela
barokne morske grobnice
uzduž
još nevidljivog
tla
budućeg
rukopisa.
NALET MORA
Kula od šećera
kao pješčani grad
od nepobjediva sna
uzareo Severov rukopis
u zadnjem broju Republike.
Njegove zaostavštine
pjesnika
koji hoda po čarobnoj žici
što vavijek iznova
izranja
kao svježi nalet
mora
tjeran nemilosrdnom
tjelesnošću,
zemlje što se
zvučno
odronjava
u izbjeglom
svemiru.
BROD U BOCI
Kao posljednji od svih
poteza na zamišljenoj slici
Hvara, Cresa, iskonske
pustare
pejzaža svemirskoga
uzduž Vranskog jezera
kolio ljekovite vode,
koliko mošusa
treba imati u svome
nadahnuću,
da preplavljenost riječi
preplavi
sjećanje na strasnu
gustoću jezika
unutranjeg govorjenja,
kako ceta razgovore sa
znakovima,
kako pokreće još
nerođeni svijet
ljubavnog iskupljenja,
kako čarobnost daruje
stvarnom brodovlju
drhtavi potez
oslobođenosti.
O, ružo
koja stasaš
u mukloj
zavjetrini
tvoj je cvat
svekolika
trpkost
govora
slijepe
glasbe.
ODLAZAK KAO OSTAJANJE
Je li napokon
ovo novi prostor
iz balona
ili concorda?
Drukčiji su
tlorisi
promjenljivih
dimenzija.
Naseljuje li ih
duša
imaginarnih
tapiserija?
Naseljuje li ih
tkivo pjesme
ukroćena
sila
virtualnog
podmorja?
Ptice u letu
obrušavaju se
u nepostojeća
gnijezda
kako da
visinom
žele
dokazati
svoj plodan
pad.
