Uz prst svjetla, iz najdubljih tišina, ustala srna.
Kroz izmaglicu raste šešir, puška i krik divlje patke.
Gle! Iz trščaka prhnula divlja patka, šmignula zmija.
Vidi ličinku! I bez krila se digla! Visi s kljuna.
Između grudi brda, mliječni mjesec; sisaš toplinu.
Plava livada. Neslućena prostranstva, Mir. Pasu ovce.
Skriveni svirci na balu leptirova mrze cipele.
Bilo je drvo, dom ptica, frula vjetra, a sad – prazan list.
Zrnjem pijeska u staklenim čizmama, čovjek se igra.
I to paperje, pod nevjestinim velom ima očnjake.
Iz tih cvjetova hrane se mile kosti, rastu tišine.