POD HRASTOM DUGOVJEČNOSTI / POD HRASTOM DOLGEGA ŽIVLJENJA Pjesme iz najnovijeg rukopisa / Pesmi iz najnovejšega rokopisa
KURIJA
sva od uspomena
prohujalom vremenu nadređena
na obronku bez vinograda
u njenim odajama
sve starinom odzvanja
od zidana štednjaka na drva
grnčarskih zdjela za pečenje
polica knjiga za dugo bdjenje
do izrezbarenih postelja
na vratima kurije
očaravajući osmijeh domaćice
koja s teškim ključem u desnoj ruci
najavljuje otključavanje podruma
i oslobađanje dvoje preljubnika
za ljubav kakva se ne pamti
PASTUH
ugledah te u budinščini
u nebeskom sjaju buđenja
grom i munju među slabinama
malo podalje od rasnih kobila
zapanjen božanstvenošću
osjetih poštovanje i poniznost
prijateljstvo i privrženost
strast i slast oplođivanja
konju nebeski
ratniče iz oceanskih dubina
kralju iz mitoloških daljina
mužjače žestoke žudnje
slavim te konju krilati
uz vrela u rogaškoj slatini
neukroćena zlatnim uzdama
pod hrastom dugovječnosti
TRAGOVI KRVI
mogu biti
i nastojim da budem
svake noći sve smireniji
svakog dana sve vedriji
mogu biti
i nastojim da budem
stvorenje koje se umiljava
bez imalo sebičnih razloga
mogu biti
i nastojim da budem
svjedok koji se prepoznaje
u tragovima krvi
mogu biti
i nastojim da budem
plamičak žarke ljubavi
ni posljednji ni prvi
KUHINJSKI PROZOR
proplamsaj proljeća
u sjetnim očima čudesne žene
obasjane svježinom kuhinjskog prozora
što ga je upravo oprala i sve na njemu
svojom toplinom prebrisala
nije to prozor u svijet
već je to njen prozor-cvijet
izvana zaštićen metalnim šipkama
iznutra ukrašen djevojačkim čipkama
požutjelim kuharicama iz davnine
staklenim predmetima od miline
promatram veselu domaćicu
oduševljen njenim pogledom u sebe
u sve što je u životu preobrazila
iz nečisti u plemenitost čari
STRASNI DVOR
tijelo je moje
strasni dvor kraljevne
na sve strane puškarnice
umjesto baruta i streljiva
sladostrasne želje
tijelo je moje
prigušena buktinja
sa svih strana ozarenost
očima da ne povjeruješ
u pritajen užitak
tijelo je moje
nemir sav od uzleta
u srcu mi zvjezdarnica
opijen ženskim čarom
svemirski tubitak
ZA OLUJNA VREMENA
misao poletjela u zaborav
tijelo strepi od udara groma
pisaći stol škripi od pritajena bola
knjige padaju s polica mrtve hladne
kuća samo što nije ostala bez krova
na ulaznim vratima ostaci suncobrana
u obiteljskim odajama zavija praznina
pasja kućica ucviljeno doziva čuvara
u cvjetnjaku nema ni traga cvijeću
od stoljetne trešnje ostale tek čvoruge
voćnjak oplakuje odlomljene grane
procvaloj lipi nije više do čaja
slušam oluju kako se smije i luduje
pratim munje na nebu i ostajem priseban
znam da me na čarobnom brijegu čeka ona
bez koje ne mogu ni za olujna vremena
LJETNI JORGOVAN
poluzimzelen grm
porijeklom iz kine i japana
glasnik izlazećeg sunca
slavoluk ljetnih dana
cvjetovi miomirisni
u obliku dugih grozdova
plavih ljubičastih crvenih i bijelih
što ih stalno oblijeću pčele i leptiri
a zajedno s njima i moja radost
ljetni jorgovan ili budleja
nema velikih zahtjeva prema tlu
dobro ukorijenjen i najesen obrezan
odoljet će svim mrazima i smrzavanju
te u proljeće potjerati nove izdanke
domahuje mi povijenim granama
pri zalasku sunca
kao da mi još nešto bunca
o staroj kuriji i punom svjetlu
neokaljana ženskog lica
STARI KOLODVOR
nekad kolodvor slavni
izgrađen po kraljevom dopuštenju
bio je desetljećima polazište
za odlazak u širok svijet
nekad ures pitomog krajolika
danas tek ropotarnica uz prugu
zapuštena čekaonica s propuhom
i velikim natpisom na krovu
nekad se ovdje dočekivalo putnike
s limenom glazbom i domaćim vinom
srce bi zaigralo neočekivanim zanosom
oči se naslađivale nečijom krinolinom
danas se ispred starog kolodvora
izdužuje uz prugu tek peron od betona
meni tako drag i čudesno miomirisan
jer nadolazećim vlakom stiže ona
dočekujem je bez glazbe i cvijeta
ruku spremnih za nošenje teških torbi
od kolodvora do kurije navrh brijega
u kojoj ćemo zajedno kraljevati
PJESMA O KRPELJU
borba za opstanak
nije nikakvo junaštvo
u usporedbi s ugrizom
najobičnijeg krpelja
pojava crvene mrlje
na mjestu bezbolna ugriza
gora je od križarskih pohoda
i svih povijesnih zala
odlazak na pretrage
zadaje strah od borelioze
tajanstvene bolesti do koje
ne dopire ni uzdah ni stih
sva naša zapomaganja
sva znanstvena otkrića
sav čar leptirovih krilca
nisu krpelju ni do rilca
VOLIM DRIJENAK
drijenak drenek ili drenovina
samozatajno skromno malo drvo
nikad ne pokušava ispasti višim ili većim
iako svojim procvalim grančicama
među prvima najavljuje proljeće
drvo teško tvrdo žilavo
traje i razdaje se u dva stoljeća
darivajući naraštaje crvenim plodovima
koji se blaguju svježi ili prerađeni
prema receptu zdrav kao drijen
lijek kojeg volim ponajviše
kao jednu od najukusnijih slastica
duguljastu voćku kiselkastog okusa
ubranu između velike i male gospe
na vlastelinstvu ljupke plemkinje
OGROMNO STABLO ORAHA
ogromno stablo oraha
sjaj i sjena našeg dvorišta
ispod kojeg smo se okupljali
održavali sastanke i priredbe
blagovali jela s roštilja
pili vrhunska vina
ogromno stablo oraha
nadilazilo je sva očekivanja
svojim bujnim granama i lišćem
darivalo nas plodovima strasti
rođendanskom orahnjačom
silnom voljom za životom
ogromno stablo oraha
počelo se iznenada sušiti
morali smo ga hitno srušiti
od njegove dugovječnosti
ostala su tek drva za zimu
i pritajen strah od smrti
ONA IDE SAMA
od zapuštena kolodvora
ona ide sama prema kuriji
koja se na obližnjem brijegu
razdaje ptičjim cvrkutom
i cvatnjom proljetnom
ona ide sama tihom stazom
od sunčanih zraka kosa joj zlatna
sluša uzdahe ljubavnika slavnih
udiše miris bagremova mladih
mir zeleni čelo joj hladi
pod brajdama starim
približi se rasušenoj preši
nasljednica plemenitih predaka
položi ruku na davno ovješen kamen
znamen berba obilnih i čistih
SUSRET S PJESNIKOM
dočekao me
nasmijano razdragan
da proslavimo dan mature
svjedodžbu o ispitu zrelosti
što ga ustrajno polažemo
već punih pola stoljeća
punih pola stoljeća
nismo se sreli ni vidjeli
on seoski župnik na pohorju
ja načelnik u hrvatskom zagorju
svaki s ponekim stihom u pričuvi
kao jamstvom za ispit zrelosti
ostali smo isti
doduše malo preobličeni
ali ništa manje usplahireni
kao davnih dana pred maturu
kad smo zanosno priželjkivali
da nam život bude pjesma
NATAŠTE
ujutro natašte
bez imalo mašte
uz četkicu za zube
i pribor za brijanje
pitam se zašto sinoć
nisam htio popiti
najdraže piće
možda zato
što je bilo zamućeno
uskraćenim poljupcem
i zanosnom pričom
o teheranu
nije važno
jesam li pogriješio
i trebam li se ispričavati
od svega je najvažnije
svako jutro natašte
uzeti malo mašte
KURIJA
sva od uspomena
prohujalom vremenu nadređena
na obronku bez vinograda
u njenim odajama
sve starinom odzvanja
od zidana štednjaka na drva
grnčarskih zdjela za pečenje
polica knjiga za dugo bdjenje
do izrezbarenih postelja
na vratima kurije
očaravajući osmijeh domaćice
koja s teškim ključem u desnoj ruci
najavljuje otključavanje podruma
i oslobađanje dvoje preljubnika
za ljubav kakva se ne pamti
PASTUH
ugledah te u budinščini
u nebeskom sjaju buđenja
grom i munju među slabinama
malo podalje od rasnih kobila
zapanjen božanstvenošću
osjetih poštovanje i poniznost
prijateljstvo i privrženost
strast i slast oplođivanja
konju nebeski
ratniče iz oceanskih dubina
kralju iz mitoloških daljina
mužjače žestoke žudnje
slavim te konju krilati
uz vrela u rogaškoj slatini
neukroćena zlatnim uzdama
pod hrastom dugovječnosti
TRAGOVI KRVI
mogu biti
i nastojim da budem
svake noći sve smireniji
svakog dana sve vedriji
mogu biti
i nastojim da budem
stvorenje koje se umiljava
bez imalo sebičnih razloga
mogu biti
i nastojim da budem
svjedok koji se prepoznaje
u tragovima krvi
mogu biti
i nastojim da budem
plamičak žarke ljubavi
ni posljednji ni prvi
KUHINJSKI PROZOR
proplamsaj proljeća
u sjetnim očima čudesne žene
obasjane svježinom kuhinjskog prozora
što ga je upravo oprala i sve na njemu
svojom toplinom prebrisala
nije to prozor u svijet
već je to njen prozor-cvijet
izvana zaštićen metalnim šipkama
iznutra ukrašen djevojačkim čipkama
požutjelim kuharicama iz davnine
staklenim predmetima od miline
promatram veselu domaćicu
oduševljen njenim pogledom u sebe
u sve što je u životu preobrazila
iz nečisti u plemenitost čari
STRASNI DVOR
tijelo je moje
strasni dvor kraljevne
na sve strane puškarnice
umjesto baruta i streljiva
sladostrasne želje
tijelo je moje
prigušena buktinja
sa svih strana ozarenost
očima da ne povjeruješ
u pritajen užitak
tijelo je moje
nemir sav od uzleta
u srcu mi zvjezdarnica
opijen ženskim čarom
svemirski tubitak
ZA OLUJNA VREMENA
misao poletjela u zaborav
tijelo strepi od udara groma
pisaći stol škripi od pritajena bola
knjige padaju s polica mrtve hladne
kuća samo što nije ostala bez krova
na ulaznim vratima ostaci suncobrana
u obiteljskim odajama zavija praznina
pasja kućica ucviljeno doziva čuvara
u cvjetnjaku nema ni traga cvijeću
od stoljetne trešnje ostale tek čvoruge
voćnjak oplakuje odlomljene grane
procvaloj lipi nije više do čaja
slušam oluju kako se smije i luduje
pratim munje na nebu i ostajem priseban
znam da me na čarobnom brijegu čeka ona
bez koje ne mogu ni za olujna vremena
LJETNI JORGOVAN
poluzimzelen grm
porijeklom iz kine i japana
glasnik izlazećeg sunca
slavoluk ljetnih dana
cvjetovi miomirisni
u obliku dugih grozdova
plavih ljubičastih crvenih i bijelih
što ih stalno oblijeću pčele i leptiri
a zajedno s njima i moja radost
ljetni jorgovan ili budleja
nema velikih zahtjeva prema tlu
dobro ukorijenjen i najesen obrezan
odoljet će svim mrazima i smrzavanju
te u proljeće potjerati nove izdanke
domahuje mi povijenim granama
pri zalasku sunca
kao da mi još nešto bunca
o staroj kuriji i punom svjetlu
neokaljana ženskog lica
STARI KOLODVOR
nekad kolodvor slavni
izgrađen po kraljevom dopuštenju
bio je desetljećima polazište
za odlazak u širok svijet
nekad ures pitomog krajolika
danas tek ropotarnica uz prugu
zapuštena čekaonica s propuhom
i velikim natpisom na krovu
nekad se ovdje dočekivalo putnike
s limenom glazbom i domaćim vinom
srce bi zaigralo neočekivanim zanosom
oči se naslađivale nečijom krinolinom
danas se ispred starog kolodvora
izdužuje uz prugu tek peron od betona
meni tako drag i čudesno miomirisan
jer nadolazećim vlakom stiže ona
dočekujem je bez glazbe i cvijeta
ruku spremnih za nošenje teških torbi
od kolodvora do kurije navrh brijega
u kojoj ćemo zajedno kraljevati
PJESMA O KRPELJU
borba za opstanak
nije nikakvo junaštvo
u usporedbi s ugrizom
najobičnijeg krpelja
pojava crvene mrlje
na mjestu bezbolna ugriza
gora je od križarskih pohoda
i svih povijesnih zala
odlazak na pretrage
zadaje strah od borelioze
tajanstvene bolesti do koje
ne dopire ni uzdah ni stih
sva naša zapomaganja
sva znanstvena otkrića
sav čar leptirovih krilca
nisu krpelju ni do rilca
VOLIM DRIJENAK
drijenak drenek ili drenovina
samozatajno skromno malo drvo
nikad ne pokušava ispasti višim ili većim
iako svojim procvalim grančicama
među prvima najavljuje proljeće
drvo teško tvrdo žilavo
traje i razdaje se u dva stoljeća
darivajući naraštaje crvenim plodovima
koji se blaguju svježi ili prerađeni
prema receptu zdrav kao drijen
lijek kojeg volim ponajviše
kao jednu od najukusnijih slastica
duguljastu voćku kiselkastog okusa
ubranu između velike i male gospe
na vlastelinstvu ljupke plemkinje
OGROMNO STABLO ORAHA
ogromno stablo oraha
sjaj i sjena našeg dvorišta
ispod kojeg smo se okupljali
održavali sastanke i priredbe
blagovali jela s roštilja
pili vrhunska vina
ogromno stablo oraha
nadilazilo je sva očekivanja
svojim bujnim granama i lišćem
darivalo nas plodovima strasti
rođendanskom orahnjačom
silnom voljom za životom
ogromno stablo oraha
počelo se iznenada sušiti
morali smo ga hitno srušiti
od njegove dugovječnosti
ostala su tek drva za zimu
i pritajen strah od smrti
ONA IDE SAMA
od zapuštena kolodvora
ona ide sama prema kuriji
koja se na obližnjem brijegu
razdaje ptičjim cvrkutom
i cvatnjom proljetnom
ona ide sama tihom stazom
od sunčanih zraka kosa joj zlatna
sluša uzdahe ljubavnika slavnih
udiše miris bagremova mladih
mir zeleni čelo joj hladi
pod brajdama starim
približi se rasušenoj preši
nasljednica plemenitih predaka
položi ruku na davno ovješen kamen
znamen berba obilnih i čistih
SUSRET S PJESNIKOM
dočekao me
nasmijano razdragan
da proslavimo dan mature
svjedodžbu o ispitu zrelosti
što ga ustrajno polažemo
već punih pola stoljeća
punih pola stoljeća
nismo se sreli ni vidjeli
on seoski župnik na pohorju
ja načelnik u hrvatskom zagorju
svaki s ponekim stihom u pričuvi
kao jamstvom za ispit zrelosti
ostali smo isti
doduše malo preobličeni
ali ništa manje usplahireni
kao davnih dana pred maturu
kad smo zanosno priželjkivali
da nam život bude pjesma
NATAŠTE
ujutro natašte
bez imalo mašte
uz četkicu za zube
i pribor za brijanje
pitam se zašto sinoć
nisam htio popiti
najdraže piće
možda zato
što je bilo zamućeno
uskraćenim poljupcem
i zanosnom pričom
o teheranu
nije važno
jesam li pogriješio
i trebam li se ispričavati
od svega je najvažnije
svako jutro natašte
uzeti malo mašte