Prejaki za me
su njezini vjetrovi,
previsoke za me
su njezine planine.
Iz njedara tamnih šuma
čuju se frule
bistrih, gorskih potoka.
Moja duša moli
kor bijelih anđela
da vječno protječu nevini.
Bled – u zagrljalju brda
otočić spašenih duša
čuvaju vode pitome.
Bohinj – kristalnu suzu
na tlo čežnje
spustile planine.
Slovenija - ptica ljubavi:
zelena u zjenici oka,
radosna u otkucaju srca
dolijeće mi s pjesmom
na prozore sna.
Družini Vrzel
Premočni so zame
njeni vetri,
previsoke so zame
njene planine.
Iz neder temnih gozdov
slišijo se piščali
bistrih gorskih potokov.
Moja duša prosi
zbor belih angelov,
da večno tečejo nedolžni.
Bled – v objemu hribov
čuvajo vode pohlevne
otoček rešenih duš.
Bohinj – kristalno solzo
so na tla hrepenenja
spustile planine.
Slovenija – ptica ljubezni:
zelena v zenici očesa,
radostna v bitju srca
zletava mi s pesmijo
na okna sanj.
