Pjesnik i prevoditelj Fikret Cacan umro je 12.VELJAČE 2020 u 62. godini.
Umro je Fikret Cacan, Ljiljan u trnju, kao je u zadnje vrijeme znao za sebe reći. Ljiljan u trnju je zbirka njegove poezije o kojoj sam pisao. Prizori ove poezije odvijaju se u raznim gradovima, na otocima i po zagrebačkim kvartovima, dok i same pjesme imaju vizualnu dimenziju, s nekoliko primjera grafičke poezije. Aktualni društveni srazovi i intimni lomovi, od djetinjstva do zrele dobi, a posebno mjesto u zbirci zauzima grad Zadar.
Toliko toga nas je povezivalo. Isti gradovi, isti ljudi, ljubav prema poeziji, prema ruskome jeziku, prema Srednjoj Bosni, prema Zadru, prema Dalmaciji, Zagrebu, Ljepoj našoj… Našem Valteru Šaroviću s kojim je drugovao za svojih zadarskih dana.
Fikret Cacan, slavist; prevodilac i bibliograf. Rođen u Zenici 28. juna 1958. studirao u Zadru i Zagrebu, gdje je diplomirao Komparativnu književnost i Filozofiju. Među ostalim, izradio bibliografije Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima 1945-1985. i Literatura o Ivanu Goranu Kovačiću te priredio katalog Izložbe iseljeničkog tiska 1989. g.
Preveo i priredio izabrane pjesme Ane Ahmatove, Nikolaja Zabolockog, Aleksandra Puškina, Borisa Pasternaka, Josifa Brodskog, Marine Cvetaeve, a za prijevod Pjesama i eseja Osipa Mandeljštama dobiva nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Godine 1999. izradio je katalog i postavio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu Izložbu Život i djelo Aleksandra Puškina u povodu 200. obljetnice pjesnikova rođenja, za što dobiva Puškinsko odličje Ministarstva kulture Ruske Federacije. Dva puta je predstavljao Hrvatsku na Danima slavenske pismenosti i kulture, u ruskim gradovima Kolomni i Tveru. Preveo je petnaestak ruskih i ukrajinskih romana i nekoliko važnijih publicističkih djela. Priredio za tisak više značajnih književnih, znanstvenih i filozofskih izdanja.
Objavio zbirku poezije: Ljiljan u trnju, Zagreb, 2010.
Radio kao urednik u Hini, od njezina osnutka 1990. g. Bio je glavni tajnik Hrvatskog književnog društva u Rijeci i prvi predsjednik zagrebačkog ogranka Hrvatsko književnog društva.
Nek ti je rahmet veliki, golemi, beskrajni, veći od naših planina Prijatelju.
(Pojam rahmet arapskog je podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „milost (Božja)“, a odnosi se i na opraštanje grijeha, kao i na pokoj ili mir za umrle.).
Fikret Cacan, MORSKA UVALA: Pišem joj ime vrh pijeska. / Cijela plaža je mirna. / Podalje, s rta nedodirna, / na izlazak sunca čekam. // Stijena okrenuta obali / nada se žezi pa vjetru, / u procjepu je vrelu / more mlazovima kali, / dok se zalijeću, uspinju / i strmoglave vali da bi navalom i nju / za kopno zakovali… // Ne ide to bez vjetra, / a ni lahora snena / što nijansama spektra / sluti dah nevremena, / ali površje gipko / kao gornja domena / klizi i gdje je plitko / da ga dočeka stijena. // Pozdrav rađanju sunca. / Njiše se trske snoplje. / A ja stihove buncam / s imenom njenim stopljen. ( Zadar …)
Nikola Šimić Tonin
Pjesnik i prevoditelj Fikret Cacan umro je 12.VELJAČE 2020 u 62. godini.
Umro je Fikret Cacan, Ljiljan u trnju, kao je u zadnje vrijeme znao za sebe reći. Ljiljan u trnju je zbirka njegove poezije o kojoj sam pisao. Prizori ove poezije odvijaju se u raznim gradovima, na otocima i po zagrebačkim kvartovima, dok i same pjesme imaju vizualnu dimenziju, s nekoliko primjera grafičke poezije. Aktualni društveni srazovi i intimni lomovi, od djetinjstva do zrele dobi, a posebno mjesto u zbirci zauzima grad Zadar.
Toliko toga nas je povezivalo. Isti gradovi, isti ljudi, ljubav prema poeziji, prema ruskome jeziku, prema Srednjoj Bosni, prema Zadru, prema Dalmaciji, Zagrebu, Ljepoj našoj… Našem Valteru Šaroviću s kojim je drugovao za svojih zadarskih dana.
Fikret Cacan, slavist; prevodilac i bibliograf. Rođen u Zenici 28. juna 1958. studirao u Zadru i Zagrebu, gdje je diplomirao Komparativnu književnost i Filozofiju. Među ostalim, izradio bibliografije Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima 1945-1985. i Literatura o Ivanu Goranu Kovačiću te priredio katalog Izložbe iseljeničkog tiska 1989. g.
Preveo i priredio izabrane pjesme Ane Ahmatove, Nikolaja Zabolockog, Aleksandra Puškina, Borisa Pasternaka, Josifa Brodskog, Marine Cvetaeve, a za prijevod Pjesama i eseja Osipa Mandeljštama dobiva nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Godine 1999. izradio je katalog i postavio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu Izložbu Život i djelo Aleksandra Puškina u povodu 200. obljetnice pjesnikova rođenja, za što dobiva Puškinsko odličje Ministarstva kulture Ruske Federacije. Dva puta je predstavljao Hrvatsku na Danima slavenske pismenosti i kulture, u ruskim gradovima Kolomni i Tveru. Preveo je petnaestak ruskih i ukrajinskih romana i nekoliko važnijih publicističkih djela. Priredio za tisak više značajnih književnih, znanstvenih i filozofskih izdanja.
Objavio zbirku poezije: Ljiljan u trnju, Zagreb, 2010.
Radio kao urednik u Hini, od njezina osnutka 1990. g. Bio je glavni tajnik Hrvatskog književnog društva u Rijeci i prvi predsjednik zagrebačkog ogranka Hrvatsko književnog društva.
Nek ti je rahmet veliki, golemi, beskrajni, veći od naših planina Prijatelju.
(Pojam rahmet arapskog je podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „milost (Božja)“, a odnosi se i na opraštanje grijeha, kao i na pokoj ili mir za umrle.).
Fikret Cacan, MORSKA UVALA: Pišem joj ime vrh pijeska. / Cijela plaža je mirna. / Podalje, s rta nedodirna, / na izlazak sunca čekam. // Stijena okrenuta obali / nada se žezi pa vjetru, / u procjepu je vrelu / more mlazovima kali, / dok se zalijeću, uspinju / i strmoglave vali da bi navalom i nju / za kopno zakovali… // Ne ide to bez vjetra, / a ni lahora snena / što nijansama spektra / sluti dah nevremena, / ali površje gipko / kao gornja domena / klizi i gdje je plitko / da ga dočeka stijena. // Pozdrav rađanju sunca. / Njiše se trske snoplje. / A ja stihove buncam / s imenom njenim stopljen. ( Zadar …)
Nikola Šimić Tonin
