Od svih putova izabrah put radosti. Staze poduge.
Iz minula Vremena Sve što bi moglo Pomutiti radost
Iz prašume osjećanja U raskošno proljeće Izbi čudo ljepote
Priđoh ljubavi
Svemir mi dade sunčev pram da ga nosim svakog proljeća
Divlja krševina
Krševina Krša Kamena golet
Na kršnom Kršu Žedno zemljište
Brdo zemljište Sa sedam zlaćanih Gora
Svaka Gora Sa sedam čudesa
Svako čudo Ispod sedam zvijezda
Ja kršna U svojim gorama
Kao stijena hercegovska
Trešnjevo stablo najnježnije se budi misleći na me
Prenosi Me Sunčev Tračak U Odaje Mojih Gora
Čuvam u sebi one tihe korake sa staza plavih
I kad naumih Uselit zdanje Svoje kraljevine Bez građe sagrađene
Vidjeh crnu mačku
A kad naumih Prag prekoračit Dvorca svoga
Crna mačka u tren oka Opsta
Put meni Prešla nije
Uđoh u predvoje Života svoga
Prastara pjesma pomaže mi otkriti svitanje dana
Otvaraju Gore moje
U Gorama Ja s trnjem
U njedrima mi Napitak prastari
Napitak omamni
Napoj udotvorni Pola ja ispila Pola Dragom ostavila Crvena ruža Trnjem prepletena
Zamre zvijezda. S prvim zrakama Sunca rosa nestaje.
Dvorca moga U Gorama
Ponosno se Raskriljuju
U njima Ja kućanica
Na vrh kula Ptice slijeću
Na svakoj kuli Rešetaka sedam
Rešetke blistave Suze isplakane
Crvena ruža trnjem dan uljepšava sprženoj Gori
Iza rešetke prve Jedna ruža Boje crvene
Iza rešetke druge Jedna ljubav Boje sanjajuće
Iza rešetke treće Veliki plam Vode pjevajuće
Priroda čarna taj dar plodnosti k meni pristiže
Svijetle odaje tamne Moje kraljevine
Dah moj San ruže crvene Napojom omamljene
Sanje moje Kule visoke Dvorca moje kraljevine
Izdarovah sve sevdahe Plave
Sunčev izlazak priloni se tišini. Ona ga mami.
Lutam lutam sa Suncem i Mjesecom Drugujem sa zvijezdama Ratujem s vjetrima Tugujem s kišama
Treptaj mi treperi Žeđim za žeđi
Zvijezde mi sjajnije Noći mi najtamnije
Svijet mi najveće Ljubav mi najljepše
Sve to nazivam
Srećom
S kapljom mudrosti izlije se blagoslov vječna svemira
U kraljevini mojoj
Nevidljiva čudesa
Ja se po odajama Kao kraljica krećem
U žilam mojim Vječno proljeće teče
Moja vječna ljubav Kao život vječan
Svemirski konj Krila srebrnih
Jezdi Samo jezdi
Rže Samo rže
Nit vodu pije Niti zob zoblje
Pjesme moje Česme rajske
U tom svijetu Plove
Vode plamene
Šipci miruju. Čuje se šaputanje stoljetnog hrasta.
Ja nemirne noći Do tebe putujem
Nisam umorna
Želim Da se uz tebe Privijem
I na tvom ramenu Zaspati Ćelim
Da povratim Vrijeme
Kada bijah Nestaška
Sa pletenicama
Zamre zvijezda S prvim zrakama Sunca počnem novi dan
za pjesmu ja ih dočekujem i s njima se razgovaram
