Da prstima svojim
Iz Korijenja
Dragu Zemlju
Izvadim
Da je još toplu
Na dlanu
Dugo, dugo
Držim
Pregršt Zemlje
ZAVJET MOJ
GRUDA ROĐENA
MUZA JE MOJA
Razmišljanje mojih
Bregova
Muza je moja
Večernja sigurnost
S Mjesecom u pratnji
Siguran korak
Niz rijeku
Muza je moja
Jutarnja nevinost
Muza je moja sunčevina
Koja stazu novu
Traži
SRETNI TRENUCI
Moji su sretni trenuci
Kada u zrcalu
Rijeke Ljubljanice
Vidim mostarsko plavo nebo
I jasno čujem malog cvrčka
Što se napreže da svoj
Neobični starodavni pjev
Daruje rođenom Kamenjaru
Pjevač zvizdana
poče se javljat jutrom
Užaren kamen.
Vidjeh Neretvu.
Kako ću doći do nje
da me osvježi.
NEKIH DAVNO
PROŠLIH VREMENA
Teče voda
bezimena
grgoljiva
Teče kroz
vrijeme
i klisure
sure
teče
lomeći
stijene
Napravi
sebi
korito
i
postade
rijeka
Dadoše
joj ime
Narona
KADA SUNCE
POHODI MOJU RIJEKU
Svekoliki život
Se razbudi
Krš zaiskri
Vodilja misao
Rasplamsa
Blag moj osmijeh
Osta
U šipcima
MENI JE MOJ KAMEN
PLODNA ZEMLJA
ŽITNIH POLJA
Iz njegova sklada
Raste pšenica zlatasta
Zrnasto klasje
Neba se dotiče
Kamen rođeni
Nerazdružljivi
U PROLJETNE NOVE
ORANICE
ZEMLJE SVOJE
Sijem želje
Zatitrane na strunama
Duše moje
Da iznikne
Umrlo zrnje
Pšenično
ZATREPERI OZRAČJE
U OSVITU JUTRA
Kadulja se ogrnu
Rosom
Sva sjemena
Zemlje rođene
Isklijaše
U srcu mome
Prosu se proljeće
Obećani plodovi
Raznose čari
LIJEPO MI JE
U DJEČJEM SNU
Volim ga
što se mogu
osloniti na nj.
Volim ga
što me ne može
napustiti nikada.
U društvu s njim
koračam, koračam
što dalje mogu
mojim dugim stazama
sve do osunčanog
dana
BADEMOV LIST
Jesen me
dodiruje
posebnim
odsjajem
lista badema
da bi
bila
što
prirodnija.
VRAĆAM SE POČESTO
u svoj
zavičaj
pozdraviti
djetinjstvo
i zadržati ga
da mi
ne utekne
S ONU STRANU
OGOLJENIH BRDA
Siđoše
Sedam vila
Na krševe
I Kamenjare
Obađoše
Sve krajolike
Jedna vila reče:
– Sutra će biti
Podneblje
Pod vrelim
Suncem.
Napuniše
Ruke mjesečinom
I odoše
Istim putom
Odakle su
Došle
NA NOVIM
POLJIMA ŽIVOTA
odsjevam
jutro svježe
zajedno s Neretvom
Proljeće se užurbalo.
Najljepše ruho
daruje drveću
kao da
priroda sva
korača u mojim
snovima.
PUTUJU PROZIRNI
VALI MOJE RIJEKE
U more svoje
U društvu galeba
Putuju
Grleni glasovi
Daha moga
U širine nebeske
Kao sunčeve zrake
Rasprostriše se
Svemirom
ZA ODBJEGLIM VALOVIMA
U žuboru
Tečeš
Prema maslinama
Brzac napuštaš
Planisnka rijeko
Teci
Dostigni sva
Odbjegla proljeća
Grijeh bi bio
Da drevna nebeska plavet
Prije tebe poljubi
Prve trešnjeve cvate
U Počitelju
ČESTO SANJAM
ZEMLJU SVOJU
Želim k njoj
Vuče me moje
Korijenje
Čim prije na put
Poći moram
Da prstima svojim
Iz Korijenja
Dragu Zemlju
Izvadim
Da je još toplu
Na dlanu
Dugo, dugo
Držim
Pregršt Zemlje
ZAVJET MOJ
GRUDA ROĐENA
MUZA JE MOJA
Razmišljanje mojih
Bregova
Muza je moja
Večernja sigurnost
S Mjesecom u pratnji
Siguran korak
Niz rijeku
Muza je moja
Jutarnja nevinost
Muza je moja sunčevina
Koja stazu novu
Traži
SRETNI TRENUCI
Moji su sretni trenuci
Kada u zrcalu
Rijeke Ljubljanice
Vidim mostarsko plavo nebo
I jasno čujem malog cvrčka
Što se napreže da svoj
Neobični starodavni pjev
Daruje rođenom Kamenjaru
Pjevač zvizdana
poče se javljat jutrom
Užaren kamen.
Vidjeh Neretvu.
Kako ću doći do nje
da me osvježi.
NEKIH DAVNO
PROŠLIH VREMENA
Teče voda
bezimena
grgoljiva
Teče kroz
vrijeme
i klisure
sure
teče
lomeći
stijene
Napravi
sebi
korito
i
postade
rijeka
Dadoše
joj ime
Narona
KADA SUNCE
POHODI MOJU RIJEKU
Svekoliki život
Se razbudi
Krš zaiskri
Vodilja misao
Rasplamsa
Blag moj osmijeh
Osta
U šipcima
MENI JE MOJ KAMEN
PLODNA ZEMLJA
ŽITNIH POLJA
Iz njegova sklada
Raste pšenica zlatasta
Zrnasto klasje
Neba se dotiče
Kamen rođeni
Nerazdružljivi
U PROLJETNE NOVE
ORANICE
ZEMLJE SVOJE
Sijem želje
Zatitrane na strunama
Duše moje
Da iznikne
Umrlo zrnje
Pšenično
ZATREPERI OZRAČJE
U OSVITU JUTRA
Kadulja se ogrnu
Rosom
Sva sjemena
Zemlje rođene
Isklijaše
U srcu mome
Prosu se proljeće
Obećani plodovi
Raznose čari
LIJEPO MI JE
U DJEČJEM SNU
Volim ga
što se mogu
osloniti na nj.
Volim ga
što me ne može
napustiti nikada.
U društvu s njim
koračam, koračam
što dalje mogu
mojim dugim stazama
sve do osunčanog
dana
BADEMOV LIST
Jesen me
dodiruje
posebnim
odsjajem
lista badema
da bi
bila
što
prirodnija.
VRAĆAM SE POČESTO
u svoj
zavičaj
pozdraviti
djetinjstvo
i zadržati ga
da mi
ne utekne
S ONU STRANU
OGOLJENIH BRDA
Siđoše
Sedam vila
Na krševe
I Kamenjare
Obađoše
Sve krajolike
Jedna vila reče:
– Sutra će biti
Podneblje
Pod vrelim
Suncem.
Napuniše
Ruke mjesečinom
I odoše
Istim putom
Odakle su
Došle
NA NOVIM
POLJIMA ŽIVOTA
odsjevam
jutro svježe
zajedno s Neretvom
Proljeće se užurbalo.
Najljepše ruho
daruje drveću
kao da
priroda sva
korača u mojim
snovima.
PUTUJU PROZIRNI
VALI MOJE RIJEKE
U more svoje
U društvu galeba
Putuju
Grleni glasovi
Daha moga
U širine nebeske
Kao sunčeve zrake
Rasprostriše se
Svemirom
ZA ODBJEGLIM VALOVIMA
U žuboru
Tečeš
Prema maslinama
Brzac napuštaš
Planisnka rijeko
Teci
Dostigni sva
Odbjegla proljeća
Grijeh bi bio
Da drevna nebeska plavet
Prije tebe poljubi
Prve trešnjeve cvate
