Iz deset stotina i jedne noći S Krša našega
Tvoja sunčevina Iz deset stotina i jedne noći S Krša našega
Tajom tvoja Penelopa Iz stotina stotina i jedne noći S Krša našega
Stihana noć se uspavala u mom snu
Sačuvaj tajnu moju
Prije nego što usnem Ljubav mi je tvoja potrebna
Zemljo rođena
Starodrevne proročice me uče I spremaju za ljubav neku
K tebi sam se uputila Da osluhnem glas Tvoga beskraja
Da potpiriš iskru zapretanu U korijenu
U zoru
S jedinom suzom U oku
Na nikoga se neću Osvrtati
Koračat ću pažljivo Da ne povrijedim Sočnu kupinu s naših Gora
Vijuge ću rijeka prekoračiti Da na zgazim cvijeće Plavo i žuto što rudi
Šaptat ću ti riječi Da te volim
Ja tvoja od prvih Posljednja Šeherezada
— Prima te Zemlja tvoja — Dođoh u Zemlju Sunca Da mi iščita misli
Poljubih skute Grude rođene
U Zemlji svojoj Zaželjeh postati miljenica Miljenica posljednja U posljednje doba
— Odavno je svima sreća I sve drugo razdano —
Nastavlja glas beskraja
— Sudba je tvoja Sreća u čežnji —
Poljanica u mome kraju
U Šumi Muši moje djedovine Nekoliko stotina I sedam hrastovih stabala Naučiše me govore Ptica moga kraja
Herceg Bijeli Kamen me obdari Posebnim čarom
I tu tajnu svoga Kamena Neću povjeriti nikome
Sve čarolije od njega izučih
Neproziran tajni glas Mojih predaka mi se javio
Ja tajnovit život I čarovite oči od njih stekoh
Pusti me u kopreni Neopaženu
Nek mi srce vlada
Nek ne stigne um do mene
Ja sramežljiva tvoja Što skrivam omamljiv pogled
Urokljive zle oči
Mogle bi mi nauditi
Deset stotina i jednu stopu Kamenu ostavih
Ja treptava tvoja Ja čeznutljiva tvoja
U okovima MENE DAH TVOJ KRŠU DRAGI
Sva nebeska blaga Oplodila
Ja sunčeva zraka tvoja Ja biljka tvoja
Ljubavi mi samo daj Nikada ljepša biti neću
Ja s Krša našega Pšenica nepožeta
Da će još ovoga proljeća Od silne čežnje neke Izniknuti još sedam gora Na Brdu kršovitom
Mudre vile rekoše
— Sve je drugo varljivo Samo je čežnja zemljiva
Nek izrastu gore —
Iz deset stotina I jedne čežnje Sedam gora izrastoše
Sedam novih gora Kraljevina moja
Sedam plugova sedmojače Gore moje
U beskorisne oranice tankih brazda Sijem zrnce ljubavi
Ogranuše zore daleke Zapljusnu Sunce visoko
Otraviše se nizbrdice Bajke iz Krša iznikoše
Po kršu nanizane Ko svjetlucave ogrlice
Sami blagoslovi
Prosu se Po Gorama mojim
Titre želje Dobrodošlice Treptava srca
Bajke začarane Na krilama Noćnika Uzduž mojih Gora
Na krilima Danika Poprijek mojih Gora
U kljunu grlice Iz mojih njedara Dopiru glasovi do Sunca
S Krša našega
Nostalgija moja
U mojim snovima Tišina behara
U osvit Kiše bosonoge slaze
Jutrom Ljut korov Crvenica plodna Postaje
U obdanici Sunčevi zraci Po obroncima
Zrnaju
