1. april 2006 – IX. letnik
Stavki:
Valcer Can-can Yesterday (J. Lennon) Marcia
Valcer
Kao što sve počinje pitanjem i ta je kasna večer tako počela
Pitala si me, draga da li spavam
Precizno se sječam što sam ti kazao
Jučer sam navečer bio sam
Iz druge se sobe čula mala nočna muzika(1)
Pa iako je bilo kasno sjeo sam u auto i odvezao se u noč i smrt(2) da pobjegnem od samoče
Lekciju da se od samoče ne može uteči očito nikada neču naučiti
Samoča je stvarna poput smisla biti(3) ili naše nočne sjene
Pa kako da je se oslobodiš kad ju i sama ljubav pojačava kao da od nje živi
Znam da si i ti mrtva, draga no ja te ipak čekam
Znam da češ doči plesni podij čeka samo na nas da zaplešemo u tami
Da napokon zaplešemo naš zadnji valcer
Can-can
Can-can nije običan ples
Mozak mora biti zaliven vinom nos pun para svježeg znoja vid zasljepljen vatrometom boja a zadnjice plesačica okrenute slikarima
Usta moje drage mirišu po neopranim zubima
Njušim, slušam, pipam, gledam i ne vjerujem vlastitim očima
Can-can može ponovno da krene
Can-can nije običan ples mozak mora biti zaliven vinom nos pun para svježeg znoja a vid zasljepljen vatrometom boja
Yesterday
Znaš da mi lažeš kad mi kažeš da čemo se danas ljubiti i piti
Zašto me varaš kad znaš da je današnji dan poput svakog drugog od pamtivijeka nastao ni iz čega Ex nihilo nihil (fit)(4)
A u njegov smiraj sunčeve če zrake brzinom svjetlosti u nepovrat nestati
Zato snujem Carpe diem(5)
Gledam i vidim u nočnoj tami samo naša naga tijela kako prema vječnom usudu blistaju na žalovitom morskom sprudu
Mrtva zaboravljena za sva vremena
Pomiri se, draga, s time tako nam je bilo suđeno da živimo samo danas
Stoga snujmo Carpe diem
Marcia
Nikolina iz Knina bila je djevojka fina Mene je na žalost imala za fakina pa mi nije dala zeleno svjetlo do svojih oblina
Djevojci iz Knina bilo je ime Nikolina za muža če uzet momka iz Knina Mene je na sreču imala za harlekina Takva je bila moja Kolombina
