1. januar 2006 – IX. letnik
Htjeo sam opisati Što sve nisam htjeo opisati
Mijene modrine, olovnih boja i blistavila neba, mora i talasa
Vječni poredak stvari Pomračenje uma za nočnih sati
Snježne vrhove planina, njihovu bjelinu pod sjajem sunca
Let labuda nad zaledjenom rijekom prema izvorima
Putanje zvijezda Jutarnje rumenilo na izlasku
Tugu od rastanka Miris orhideje
Lik nage žene pred oltarom, zdvojnih ruku, prazna pogleda i kosa poleglih od mirisna ulja, boju njena glasa
Bolnost ljubavi i samoče Naslučivanje kraja
Šum otpalog lišča Gibanje velikih stabljičarki
Nečujnost vremena i tjeskobe Pjesmu o iščekivanju jutarnjih sati
Sjenu djevojke u vodi nasred livade pod svjetlom nočnog neba
Približavanje i udaljavanje zvukova u tami, gledanje smrti, tišinu pada papira s notnog stalka, jauk violine
To što vidim zagledan u Boga
U ljubavi su vrata širom otvorena a u samoči zavazdan zaključana
Daleko je ta neznanka pa je ipak vidim
Posve naga nije čizme su joj poiznad koljena kroz tange se taman trokut prozire
Pâs sa zlatnom kopčom dijeli njeno tijelo po sredini na grudnjaku se čipka iskri a pod vratom sjaji križ
Glava joj je ustranu zabačena kosa je nad čelom zagladjena konjski rep u luku pada s tjemena ne vidi se kamo gleda
Ključ sam nočas zauvijek izgubio zavjesa je spuštena i sva svjetla pogašena
Palim zadnju cigaretu a u nedogled se širi sve do beskraja zvjezdana noč iz nebesnih daljina
