U svakoj riječi, pokrivaš me u razne oblike, kroz tragove svjetla i sjene
spajaš se sa mnom i izlaziš kroz nevidljive izlaze, hranim te malim dozama,
uzimaš me u velikim količinama, dobivaš me u navikama odlazaka,
odlazim u navikama dolazaka.
Noć je topla, meka, podatna, teška, bolesna, nezaobilazna, proživljena,
a kroz slučajnu riječ otvaraš zaboravljene pukotine otkud izlaze momenti što me gutaju.
Ulovila sam sve leptire ovog svijeta i sakrila ih ispod struka, ne čuje se nijedan.
Još malo i dan će ubiti ovu tešku noć, umnoženu bez tebe, jedinu bez mene,
a mekano i nikad više treperit će još leptiri ispod struka… danima.
