Izgara život – u ognju je par.
Miješaju se geni –
snaga su njegovi,
ljepota su njeni.
Ljubav spaja snagu i ljepotu,
čar želja daje novom životu.
2.
U brazdu ruše se želje,
a klija ljubavi sjeme.
U tami izrasta div
i čeka svoje vrijeme.
Geni, geni!
Dobrota i zloća –
slast radosti
i gorčina voća.
Ugasi se požar, i potrebe čin,
osjećaji nestaju kao dim.
U nepovrat skriše se želje,
i radosti s njim.
NA IZVORU TOPLE VODE
Sunce radosti grije,
mjesec tajne čuva,
vatrene su želje,
sve se ponavlja kao prije.
Miješaju se geni.
Osjećaji oblikuju diva,
ljepoto upija snagu,
a on, budući,
traži tamu i vlagu.
U košmaru je par,
razum se pretače.
Hormoni su boj.
Želja se rađa,
veselje pripada njoj.
NE BI NAS BILO
Puštam oku do traga
za ljepotom tvojih oblina.
Puštam maštu do kopa
po skrivenim dijelovima tvoga tijela.
Puštam mislima, da te oblikuju,
puštam proljeću, da te rascvjeta,
puštam te ljetu, da budeš pollje,
i jeseni, da u plod te zgusne.
Ne želim da te vjetrovi odnesu
ili da te isperu kiše,
jer ostao bih sam – polovica jedna,
i ne bi nas bilo više.
TAJ LIJEPI BIJELI VRAT
Izbirač si i čudan svat,
nudim ti čar i ljepotu,
ti samo želiš moj bijeli vrat.
Nisam ni slijep ni čudan svat,
žudim za ponuđenim,
privlači me taj bijeli vrat.
Ludim zbog te boje,
želje su mi bjeline tvoje.
Ljepše su od srebra i zlata,
bjelina me zove sa tvoga vrata.
Oh, ti, vragolanko mala,
imaš me za čudaka i nikakvog svata,
ja te želim cijelu,
a najviše bijelu boju tvoga vrata.
ZA ONAJ DOLAZEĆI SVIJET
Oči moje rasipaju vid.
Rukama želim milovati želje.
Tražim zabranjeno mjesto, veselje –
na tvome tijelu stid.
To su želje pohlepe i hira,
možda trenutak slabosti, nemira,
ili potreba koja me melje.
Svejedno!
Negdje se moraju sresti đželje.
Neka sve b ude isto na obje strane.
I sve raskošno kao cvijet.
Ako otpadne ljepota, sjeme ljubavi ostane
za onaj dolazeći svijet!
SUBJEKTI
Ona je radost i ljepota,
preobražena je zemlja.
Ona je cvijet života.
On je snaga i sjeme,
predvodnik je stada.
Na planeti čuva mir,
hoće da razum vlada.
Snagu privlače
njene draži,
miješaju se osjećaji
Sjeme života ležaj traži.
Strast dogorijeva
požudu i sjeme.
Nagon određuje
spojeve i vrijeme.
Razbude se geni i hormoni,
prividan je boj,
vitamini i minerali
prelaze u spoj.
PITANJE VRSTE
Zašto vam nisam brat,
a krv nam je ista?
Zajedniški su nam svjetlo i mrak!
Toplina i zrak.
I rani i pozni sat.
I kapi sa lista.
Dijelimo ista mjesta.
I kruh nam je pečen
od istoga tijesta.
Ne priznajete me za svog.
A isti nam je Bog.
Sve nam je isto,
a ipak sam sâm,
kao da nikome
ne pripadam.
Od rođenja smo stranci,
a ljubav u nama svjeta.
Po bespućima svijeta
prate nas mržnja i lanci.
Članovi smo ljudske vrste,
misli nas iste čvrste.
Pa zašto nas pakost jede?
Kakvi demoni u nama sjede?
Sad svatko ima svoj strah.
A svi bit ćemo isti prah.
GENI
1.
Izgara život – u ognju je par.
Miješaju se geni –
snaga su njegovi,
ljepota su njeni.
Ljubav spaja snagu i ljepotu,
čar želja daje novom životu.
2.
U brazdu ruše se želje,
a klija ljubavi sjeme.
U tami izrasta div
i čeka svoje vrijeme.
Geni, geni!
Dobrota i zloća –
slast radosti
i gorčina voća.
Ugasi se požar, i potrebe čin,
osjećaji nestaju kao dim.
U nepovrat skriše se želje,
i radosti s njim.
NA IZVORU TOPLE VODE
Sunce radosti grije,
mjesec tajne čuva,
vatrene su želje,
sve se ponavlja kao prije.
Miješaju se geni.
Osjećaji oblikuju diva,
ljepoto upija snagu,
a on, budući,
traži tamu i vlagu.
U košmaru je par,
razum se pretače.
Hormoni su boj.
Želja se rađa,
veselje pripada njoj.
NE BI NAS BILO
Puštam oku do traga
za ljepotom tvojih oblina.
Puštam maštu do kopa
po skrivenim dijelovima tvoga tijela.
Puštam mislima, da te oblikuju,
puštam proljeću, da te rascvjeta,
puštam te ljetu, da budeš pollje,
i jeseni, da u plod te zgusne.
Ne želim da te vjetrovi odnesu
ili da te isperu kiše,
jer ostao bih sam – polovica jedna,
i ne bi nas bilo više.
TAJ LIJEPI BIJELI VRAT
Izbirač si i čudan svat,
nudim ti čar i ljepotu,
ti samo želiš moj bijeli vrat.
Nisam ni slijep ni čudan svat,
žudim za ponuđenim,
privlači me taj bijeli vrat.
Ludim zbog te boje,
želje su mi bjeline tvoje.
Ljepše su od srebra i zlata,
bjelina me zove sa tvoga vrata.
Oh, ti, vragolanko mala,
imaš me za čudaka i nikakvog svata,
ja te želim cijelu,
a najviše bijelu boju tvoga vrata.
ZA ONAJ DOLAZEĆI SVIJET
Oči moje rasipaju vid.
Rukama želim milovati želje.
Tražim zabranjeno mjesto, veselje –
na tvome tijelu stid.
To su želje pohlepe i hira,
možda trenutak slabosti, nemira,
ili potreba koja me melje.
Svejedno!
Negdje se moraju sresti đželje.
Neka sve b ude isto na obje strane.
I sve raskošno kao cvijet.
Ako otpadne ljepota, sjeme ljubavi ostane
za onaj dolazeći svijet!
SUBJEKTI
Ona je radost i ljepota,
preobražena je zemlja.
Ona je cvijet života.
On je snaga i sjeme,
predvodnik je stada.
Na planeti čuva mir,
hoće da razum vlada.
Snagu privlače
njene draži,
miješaju se osjećaji
Sjeme života ležaj traži.
Strast dogorijeva
požudu i sjeme.
Nagon određuje
spojeve i vrijeme.
Razbude se geni i hormoni,
prividan je boj,
vitamini i minerali
prelaze u spoj.
PITANJE VRSTE
Zašto vam nisam brat,
a krv nam je ista?
Zajedniški su nam svjetlo i mrak!
Toplina i zrak.
I rani i pozni sat.
I kapi sa lista.
Dijelimo ista mjesta.
I kruh nam je pečen
od istoga tijesta.
Ne priznajete me za svog.
A isti nam je Bog.
Sve nam je isto,
a ipak sam sâm,
kao da nikome
ne pripadam.
Od rođenja smo stranci,
a ljubav u nama svjeta.
Po bespućima svijeta
prate nas mržnja i lanci.
Članovi smo ljudske vrste,
misli nas iste čvrste.
Pa zašto nas pakost jede?
Kakvi demoni u nama sjede?
Sad svatko ima svoj strah.
A svi bit ćemo isti prah.
