Prosanjario sam graciozne zvijezde,
svetinjska nebesa, vjere i olakšanja,
sad damari mitova i depresija jezde
mojom glavom u ambicije i saznanja.
Afirmisao sam u ambisu pakao Danaida,
jednoličnu lutnju za carstvo opoj pića,
kroz sanjarije izbičevano grešnik kida
vene i pije krv – širinu moga bića.
Životna dob klonula je, a ostarila nije,
bludno se lomi ritam u ostavci Boga;
noći su moje mane, danima truju zmije
o voljo! žrtvo u raljama opustošenoga.
U kojoj smo sferi vidljivi i časni,
da l’ smrti trajnoj il’ životnoj ćudi?
Potražimo ipak novo Spasenje! Jasni
bit će smjerovi i golgota u grudi...
1985
PRIVILEGIJ DUŠE
Snati duša dar ljepote u cvijeću,
eterične talase blaženih saznanja,
pticu što romori vječnom umjeću
iz demonskog vida što traumu klanja!
Slikovito je proći zavičajem:
škola, crkvice toranj, lugovi i rijeke
nailaze spontano onim istim sjajem
kao stara doba mladosti daleke.
Dugine boje dugaju visinama,
plava je Bosna, zvjezdan je pratim
beskrajnom snu, opet bih tišinama
da mogu s pjesmama mitingovati.
