Odlazim očajan u daleki svijet,
snažnih niti svojih osjećanja,
nema radosti
gdje sam,
krv se taloži
i sve nestaje bez imalo sjaja.
Sve što pjevam postaje teško,
rušim se i suši kovitlanja.
Postajem hladan
u magli
stranih lica
i sve oko mene muti se u besvjesti.
Stradah na kugli žudnje, strave i plača,
bivam kao sužanj u teškom lancu.
Želio bih se iznova
da se rodim
u poslednjem letu:
da letim tišini, zvijezdi i nebeskoj sreći!
NOĆ MUTNIH SNOVA
Čija je ovo noć,
noć bez gospodara,
noć mutnih snova
u odlascima.
Čija je ovo noć,
noć ljubljenih lica,
noć hrabrih
u ognju, krvi i slobodi.
Čija je ovo noć,
noć jadanja i pjevanja,
noć uzornih slavljenika
nemirnih u svjetnosti.
Čija je ovo noć,
noć isprekidanih putokaza,
noć samoće i zaborava
nad pjesnicima
