haiku
U bagremiku jato fazana spava medju granama.
Zvjezdano nebo i osvetljen bagremik. Noć, devet sati.
Bunarić vodni. Živa voda je i dom zelene žabe.
Igra dječačka. Tamo secirah žabe. Biologija.
Potok kroz mjesto teče, žubori, voli. Zelene žabe.
U susjedstvu psi. Trče, jedan za drugim. Pseći svatovi.
Naš pas traži nas. Mi smo na kolinju sad. Laje i cvili.
Na cesti leži smotan u klupko mali pregaženi jež.
Leptir šareni leti preko ruže tri. Žabi krastači.
Sve dobre žene u Mariboru mjestu su kuharice.
Livada rosna čeka golaća puža. Okrepu traži.
Bog šalje osu čuvati groždje slatko. Rodno je ljeto.
Oj, vodo hladna, Neretvo, zelena si. Više Mostara.
Oj, vodo topla, Neretvo, plava si ti niže Mostara.
Danas volim sve ljude zemljine kore. Bog razumije.
Pustovdan je sad. Valentinovo je tu. Novac na konac.
Kad se zaljubi momak u djevojku zlu na maškaradi.
Prošla oluja. U Semeljcima blato u kanalima.
Djetinstvo moje. Lubenice, jabuke, voće sam brao.
Krezić Marko će apstrakcije stvarati. Biti će love.
Svakom bog daje nešto dobro i slabo. Novac i kolac.
Snijeg je mekan, mokar i daje vodu. Sunce razmišlja.
Čuje se lavež. Naš pas laje na mačku zbog kobasice.
U tanjuru su dvije jabuke, kruška. Malo dalje nož.
Tri mlade dame za moje pesme će da dignu vrisku.