DRUGOVI MOJI, PJESNICI

DRUGOVI MOJI, PJESNICI

O, drugovi moji,
pjesnici ste znani.
S vama sam se sreo
prvi put u Jesenicama lani.

Tad su vama moji stihovi
od sveg srca dani,
pa me pjesma vaša
prema vama mami.

Stih i pjesma prava,
što pjesnicima srca otvara.
U jesenicama i na planini Stol
bilo je divno. Napustio me bol.

KOŠMAR U STANIČNOM BARU

Došao sam rano, jutros,
na početku dana.
Zateko sam narod umoran i snen.
Popio kaficu a potom i čaj.
Zato sam i ušo u taj mali bar.

Svatno za svoj dinar išče neku stvar.
Nisu svi pili, jedni su dremali
a drugi su snili. Pušilo se mnogo
iz svačijih usta. Zrak je posto suv
a bar polako pust.

Potrošivši bakšiš napuštaju bar.
Narod se razilazi, osto sam sam.
Ne, nisam bio baš sam, u baru
za šankom stojo je konobar.

Nije prošlo od tada baš mnogo vremena.
U bar bilo je puno novih gosta.
Nasta prava gužva i veliki košmar.
Veliki posao imo je konobar.