Vraćajući se kući,
zalutao sam,
opijen mirisom ljepote
* * *
Prah je bio i ostao,
od njega sam ja postao
* * *
U naručju svog talasa,
nosio me vjetar blag,
iz vječnosti,
u to vrijeme,
da ostavim trag
* * *
U tišini sivila,
magla se razblinula,
magla, to sam ja,
kristal koji raspada.
Možda put drukčiji je,
obrnuta lađa,
možda magla je,
kristal što se rađa...!?
* * *
Smrt me goni,
zamnom trči,
al' me neće moći stići.
Smrt me neće moć' porazit',
al' me može preobrazit',
iz mog lika maglu stvorit',
al' iz nje će pjesma orit'.
* * *
Poslušajte pjesmu sunca,
toplina je izžareva,
poslušajte uzdah vjetra,
šapat magle,
pjesmu
što je sjenka pjeva.
* * *
Sjeti se pjesme
kristalne ljepote,
sjeti se magle
i čiste rose,
sjeti se cvijeta
i pjesme ptica,
topline sunca
i sjene mog lica.
* * *
Došao sam iz magle,
prekri me prah,
nosila me svijetlost,
a odnio mrak,
u odjeku vjetra,
osta samo dah.
Osta sjenka,
što s vremenom blijedi,
i opojnog duha,
ostadoše slijedi.
* * *
U naručju svome,
kao barku sna,
donese me vjetar,
u maglu vremena.
Dođoh iz magle,
sjenka privida,
u šapatu vjetra,
glinena prilika.
* * *
Vraćajući se kući,
zalutao sam,
opijen mirisom ljepote
* * *
Prah je bio i ostao,
od njega sam ja postao
* * *
U naručju svog talasa,
nosio me vjetar blag,
iz vječnosti,
u to vrijeme,
da ostavim trag
* * *
U tišini sivila,
magla se razblinula,
magla, to sam ja,
kristal koji raspada.
Možda put drukčiji je,
obrnuta lađa,
možda magla je,
kristal što se rađa...!?
* * *
Smrt me goni,
zamnom trči,
al' me neće moći stići.
Smrt me neće moć' porazit',
al' me može preobrazit',
iz mog lika maglu stvorit',
al' iz nje će pjesma orit'.
* * *
Poslušajte pjesmu sunca,
toplina je izžareva,
poslušajte uzdah vjetra,
šapat magle,
pjesmu
što je sjenka pjeva.
* * *
Sjeti se pjesme
kristalne ljepote,
sjeti se magle
i čiste rose,
sjeti se cvijeta
i pjesme ptica,
topline sunca
i sjene mog lica.
* * *
Došao sam iz magle,
prekri me prah,
nosila me svijetlost,
a odnio mrak,
u odjeku vjetra,
osta samo dah.
Osta sjenka,
što s vremenom blijedi,
i opojnog duha,
ostadoše slijedi.
* * *
U naručju svome,
kao barku sna,
donese me vjetar,
u maglu vremena.
Dođoh iz magle,
sjenka privida,
u šapatu vjetra,
glinena prilika.
