Nizvodno, malo
budnih sustignem
na lijevoj obali rijeke,
nesvjesno većina
ide uzvodno,
desnom obalom,
cičim da ih probudim,
usamljen,
niko me ne čuje,
ili ne želi čuti,
lijevo i desno
ne veže ni jedan most,
između mene i njih
voda nosi, ruši i muti,
u prah drobi tvrd kamen,
tvrdu kost.
Nizvodno,
malo budnih
sustignem
na lijevoj
obali
rijeke,
nesvjesno
većina ide
uzvodno,
desnom obalom,
cičim da ih
probudim,
usamljen,
niko me ne čuje,
ili ne želi čuti,
lijevo
i desno
ne veže
ni jedan most,
između
mene
i njih
voda
nosi,
ruši
i muti,
* * *
Obećavaš, odnosiš, a ne vraćaš …
ostavljaš tamo negdje djetinjstvo u plićaku,
a daleko, dani teku lako i meko,
mirišu na pokošenu travu i sunce.
Gledam te, vodo, kako ideš u nedogled,
nikad ista, ponekad krotka i bistra,
ponekad nabujala i podivljala,
neukrotiva brežinama.
Zaustavljaš moje misli na obali,
kamenjem udaraš u moje korake,
prihvataš umorne galebove i vrane,
a sunce tetošiš na valovima.
* * *
Ne znam riječima opisati
osjećaj dok gledam u ogledalu
nutrinu svoje arhitekture,
koja se produžava izvan mene,
ogrćući crni ogrtač smrti,
što ne razumijem u potpunosti,
osluškujem takt koraka,
neutješno zavijanje vukova,
koji se boje tišine,
plač djece, koja se boje vukova,
branim pravdu,
a jesen razbacuje lišće.
* * *
Ja ne skačem, ne preskačem
nasred zida, visokoga, crtu nacrtanu,
učim mudrost od predaka,
radujem se i pjevam životu.
* * *
Svemir prosipa
povampirene sile mraka,
haosa i bezumlja,
kruniše poroke, uroke,
gatanja, magije
i ostale đavolske animalije,
duboke nebuloze
pomračenih ljudskih umova,
pere ruke Ponciju Pilatu,
u slonokoščanoj kuli zatočen,
izmiče horizont pred mojim pogledom,
a zvijezde i po noći put nalaze,
u određenom trenutku,
kraj se uliva u novi početak.
* * *
Bruji odisejevski vik,
zvuk razbija tišinu,
miris đurđevka
dragosno grli
neugasle želje,
dodirnute emocije
tvojim riječima,
umnožava čežnju,
blaženu vječnost,
svijetli i tamni dio dana,
dok na kamenu,
svija zmija spirale života.
* * *
Godišnja doba djetinjstva
iskrižala stari kalendar,
izravnane spirale života,
jutra i ljubav razgolićenu,
ravnica svojom daljinom mota.
Nadošle vode i poplave
neprestalno rađaju trenutak
zarobljenih emocija strave,
šapće trepet, treperi šapat,
za košnju spremne trave.
* * *
Snovidice na nebu,
stopala na zemlji,
iz dana u dan se mimoilaze,
razgolićuju ljubav,
ptice leteći na krilima dana,
otvaraju vrata ljetu,
prepunom tinjajućih glasova,
zakasnjeli odjeci
izgorijevaju mladost,
šumeće misli smrti kaplju u život,
a vrijeme kopa grobove.
* * *
Ljutnja zabode koplje u zelene oči snova,
vlažna promaja, ječi, broji dane
crveni karanfil, na ivici neizrečene riječi,
kamen zove, da zakopam svoju gorčinu,
sada kada je inje pobijelilo livade,
vrhove smreka i gole grane grmlja,
pokriva dolinu siva i vlažna maglena zavjesa.
Krik pogledava na drugu stranu,
da noga ne udari u prazno,
zagradi dvojstvo pitanjima,
da ne osjećam ništavnost,
divim se svijetu u potpunoj pjesmi,
regina virginum ora pro nobis,
mjenjaju ritam afrički bubnji,
lijepi su dani,
lijepe su nedjelje na obali rijeke.
* * *
Nizvodno, malo
budnih sustignem
na lijevoj obali rijeke,
nesvjesno većina
ide uzvodno,
desnom obalom,
cičim da ih probudim,
usamljen,
niko me ne čuje,
ili ne želi čuti,
lijevo i desno
ne veže ni jedan most,
između mene i njih
voda nosi, ruši i muti,
u prah drobi tvrd kamen,
tvrdu kost.
Nizvodno,
malo budnih
sustignem
na lijevoj
obali
rijeke,
nesvjesno
većina ide
uzvodno,
desnom obalom,
cičim da ih
probudim,
usamljen,
niko me ne čuje,
ili ne želi čuti,
lijevo
i desno
ne veže
ni jedan most,
između
mene
i njih
voda
nosi,
ruši
i muti,
* * *
Obećavaš, odnosiš, a ne vraćaš …
ostavljaš tamo negdje djetinjstvo u plićaku,
a daleko, dani teku lako i meko,
mirišu na pokošenu travu i sunce.
Gledam te, vodo, kako ideš u nedogled,
nikad ista, ponekad krotka i bistra,
ponekad nabujala i podivljala,
neukrotiva brežinama.
Zaustavljaš moje misli na obali,
kamenjem udaraš u moje korake,
prihvataš umorne galebove i vrane,
a sunce tetošiš na valovima.
* * *
Ne znam riječima opisati
osjećaj dok gledam u ogledalu
nutrinu svoje arhitekture,
koja se produžava izvan mene,
ogrćući crni ogrtač smrti,
što ne razumijem u potpunosti,
osluškujem takt koraka,
neutješno zavijanje vukova,
koji se boje tišine,
plač djece, koja se boje vukova,
branim pravdu,
a jesen razbacuje lišće.
* * *
Ja ne skačem, ne preskačem
nasred zida, visokoga, crtu nacrtanu,
učim mudrost od predaka,
radujem se i pjevam životu.
* * *
Svemir prosipa
povampirene sile mraka,
haosa i bezumlja,
kruniše poroke, uroke,
gatanja, magije
i ostale đavolske animalije,
duboke nebuloze
pomračenih ljudskih umova,
pere ruke Ponciju Pilatu,
u slonokoščanoj kuli zatočen,
izmiče horizont pred mojim pogledom,
a zvijezde i po noći put nalaze,
u određenom trenutku,
kraj se uliva u novi početak.
* * *
Bruji odisejevski vik,
zvuk razbija tišinu,
miris đurđevka
dragosno grli
neugasle želje,
dodirnute emocije
tvojim riječima,
umnožava čežnju,
blaženu vječnost,
svijetli i tamni dio dana,
dok na kamenu,
svija zmija spirale života.
* * *
Godišnja doba djetinjstva
iskrižala stari kalendar,
izravnane spirale života,
jutra i ljubav razgolićenu,
ravnica svojom daljinom mota.
Nadošle vode i poplave
neprestalno rađaju trenutak
zarobljenih emocija strave,
šapće trepet, treperi šapat,
za košnju spremne trave.
* * *
Snovidice na nebu,
stopala na zemlji,
iz dana u dan se mimoilaze,
razgolićuju ljubav,
ptice leteći na krilima dana,
otvaraju vrata ljetu,
prepunom tinjajućih glasova,
zakasnjeli odjeci
izgorijevaju mladost,
šumeće misli smrti kaplju u život,
a vrijeme kopa grobove.
* * *
Ljutnja zabode koplje u zelene oči snova,
vlažna promaja, ječi, broji dane
crveni karanfil, na ivici neizrečene riječi,
kamen zove, da zakopam svoju gorčinu,
sada kada je inje pobijelilo livade,
vrhove smreka i gole grane grmlja,
pokriva dolinu siva i vlažna maglena zavjesa.
Krik pogledava na drugu stranu,
da noga ne udari u prazno,
zagradi dvojstvo pitanjima,
da ne osjećam ništavnost,
divim se svijetu u potpunoj pjesmi,
regina virginum ora pro nobis,
mjenjaju ritam afrički bubnji,
lijepi su dani,
lijepe su nedjelje na obali rijeke.
