Prvi su se puta sreli prije godinu dana.
Bila je večer.
Nazvao ju je jedan od njegovih prijatelja s kojima provodi večernje sate.
Ne voli biti sam.
Pogotovo navečer.
Tom su prigodom bili u Gambrinusu.
Došla je s mladjom sestrom.
Na mladju je sestru odmah bacio oko neki mladič koji je s prijateljem stajao za šankom.
Bilo je toplo.
Starija je sestra pila peninu a mladja koktele.
On pije vino.
Nakon možda jednoga sata sestrama je predložio da promijene kafič.
Pristale su.
Pošli su u obližnji Tildos.
Sestre su išle nekoliko koraka ispred njega.
Dostigli su ga mladič i njegov prijatelj. Mladič ga je upitao da li im se mogu pridružiti. Valjda je mislio da sestre poznaje otprije.
Mladiču je rekao da je to njegova stvar.
U Tildosu je bila gužva.
Tu zalaze studenti i zalutali gosti poput njega.
Sestre i mladiči su pili peninu a on vino.
Mladja sestra i onaj mladič ubrzo su se predali jedno drugom i strasno ljubili do rastanka.
Starija sestra i on su razgovarali, a nekoliko puta i zaplesali.
Bio je mjesec maj.
Pili su do zore.
Stariju je sestru uvjerio da nakon toliko ispijenih čaša penine nije pametno voziti.
Predložio je da podju k njemu.
Stanuje u blizini Čeligijevog stupa.*
Pristale su.
Mladiča i njegova prijatelja uspio se riješiti.
Sestre je smjestio u postelju.
Odmah su zaspale.
Kasnije je čuo da je veza izmedju mladje sestre i onoga mladiča bila kratka vijeka.
Sa starijom sestrom je u kontaktu sve do danas.
Uglavnom je dobar prema njoj.
Ne ševe se.
Nije siguran da zaslužuje njegovu pozornost niti vjeruje u sretan kraj ljubavi.
* Maribor je mesto stolpov. Razen Čeligijevega stolpa, ki simbolizira noč, zemljo, čas zorenja, kalitve in zarot, v Mariboru obstajajo še trije stolpi: Grajski stolp, ki je simbol jutra, zraka, čistoče in obljube; Židovski stolp, ki simbolizira poldan, ogenj, očiščenje, svetlobo in resnico; ter Sodni stolp, ki je simbol večera, vode, življenja in dobrote (Mirjana Koren (1997). Mesto stolpov).
VRIJEME UMIRANJA
To pesem posvečam svojemu prijatelju hrvaškemu skladatelju in dirigentu Igorju Kuljeriću (umrl 20. aprila 2006), napisal pa sem jo po smrti mojega drugega prijatelja avtomehanika Vladimirja Zimmermana (umrl 8. junija 2006). V pesmi aludiram na zadnjo opero Igorja Kuljerića Katarina Zrinski, o kateri sva se pogovarjala v zadnjih letih na Silbi, kjer je bil Igor doma, mene pa imajo tam za najboljšega »od fureštov«. Strahotna je cena te pesmi.
Spočitavaju mi, prijatelju,
da pjevam samo o erosu i smrti
Ta posvuda je
Na balkonu na drugoj strani zaljeva
Ima lik žene u spavačici
mokroj poput zastave na kiši
nošene vjetrom s juga
Lik djevojke na nadvožnjaku ponad ceste
Lastavice u lovorovoj šumi
Duhova predaka nad ravnicom
kojom pušu vjetrovi s Karpata
Heroine na rastanku
sa svojim knezovima
Strasne ljubavnice
koja zna što slijedi
Nisu joj vjerovali niti poslušali
Bila je razočarana
I žalosna
nakon zadnjeg pisma
Ustrajao si u svom vidjenju
Oprosti što ni ja nisam povjerovao
Bila je daleko
A onda je došla da jedem iz njezinih ustiju
Znao sam
Več me je prije pohodio angel
koji navješčuje vrijeme umiranja.
SLATKA SMRT
A. Modiglianiju
Gluho je doba noči.
S prozora gledam kako dolazi.
Korak joj je paradan
a ogrtač otkopčan.
Izdaleka se vidi da je naga.
Nikome ne ču odati njeno ime.
Prvi smo puta bili sami.
Sječam se da je rekla
"Pogledaj me!"
Nadamnom je stajala neka žena
raširenih nogu i pognute glave
gleda odozgo
preko svojih sisa
a on nju odozdo.
Armenka je crnih kosa.
Uzimala je samo zasluženo i darovano
a davala koliko bi dobila.
Nepravdu ti nanosim
kad god nekog nazovem kurvom
da ga ponizim.
Nikome ne ču odati tvoje ime.
Več je svitalo
kad joj je stavio ruku na ramena
i usnuo.
