Šetajući ovom tugom
od jednog do drugog kraja
raspravljajući sa filozofima
pjesnicima grešnicima anđelima
što su tu zakopali odgovor
koji sve pretvara u strah
saznajem da ovo veče nije moj izbor
pa ne mogu da snosim odogovornost
za njegovu veliku tugu
to moje prostrano dvorište
korovom obraslo
iz kojeg je riječ jedini izlaz
2
Dvije kamene stative i luk koji ih spaja
svjedoče da su to ta vrata
davno zazidana vremenom
koje se niz njih dugo uporno sliva
ostavljajući crne tragove sunčevih slapova
do kojih smo dopuzali
vi preko ovih riječi
ja preko davnog
večernjeg dvorišta
na koje sam osuđen
samo
doživotno
3
Klešem pjesmu u kamenu
ne bih li mu uklesao
tu misao
urezujem svoje vrijeme
a možda se obrušavam
i otvaram provalije
dok niz hridi
tutnje
riječi
4
I šta ja značim
ovom kamenu
što me podnosi
možda isto što i on meni
možda sam mu
uspomena
TEUTINO BLAGO
Ribari su svunoć mrežama izvlačili iz mora
potonuli mjesec
vjerujući da izvlače Teutino skriveno blago
koje je rasuto obalom
zora obasjala
pred njihovim zgaslim pogledima
NAZONOV SLUČAJ
Ovidije se još nije vratio
kažu
na obale Tibra
u zoru vječnog grada
zastao na putu spasa
u gradu Konstanca
pjeva u noćnom baru
o nekom mjestu Tomi
pjeva u pastirskom duru
i crnomorskom molu
uz harfu-vjetar
i električnu gitaru
Pjesnik Publije Ovidije Nazon u vrijeme cara Avgusta
bio je protjeran iz Rima na obale Crnog mora u mjesto
Tomi, danas Konstanca
NAŠ SLUČAJ
Otkriveni su zakoni
po kojima sve što uzleti mora da se vrati
otkriven je užas cijepanja atoma
pronađeni su mikrobi
mora i oblaci – kontinenti
otkrivene su opake zaraze
koje se prenose mislima
i talasanjima drugih energija
Mi još nismo pronađeni
DVORIŠTE
1
Šetajući ovom tugom
od jednog do drugog kraja
raspravljajući sa filozofima
pjesnicima grešnicima anđelima
što su tu zakopali odgovor
koji sve pretvara u strah
saznajem da ovo veče nije moj izbor
pa ne mogu da snosim odogovornost
za njegovu veliku tugu
to moje prostrano dvorište
korovom obraslo
iz kojeg je riječ jedini izlaz
2
Dvije kamene stative i luk koji ih spaja
svjedoče da su to ta vrata
davno zazidana vremenom
koje se niz njih dugo uporno sliva
ostavljajući crne tragove sunčevih slapova
do kojih smo dopuzali
vi preko ovih riječi
ja preko davnog
večernjeg dvorišta
na koje sam osuđen
samo
doživotno
3
Klešem pjesmu u kamenu
ne bih li mu uklesao
tu misao
urezujem svoje vrijeme
a možda se obrušavam
i otvaram provalije
dok niz hridi
tutnje
riječi
4
I šta ja značim
ovom kamenu
što me podnosi
možda isto što i on meni
možda sam mu
uspomena
TEUTINO BLAGO
Ribari su svunoć mrežama izvlačili iz mora
potonuli mjesec
vjerujući da izvlače Teutino skriveno blago
koje je rasuto obalom
zora obasjala
pred njihovim zgaslim pogledima
NAZONOV SLUČAJ
Ovidije se još nije vratio
kažu
na obale Tibra
u zoru vječnog grada
zastao na putu spasa
u gradu Konstanca
pjeva u noćnom baru
o nekom mjestu Tomi
pjeva u pastirskom duru
i crnomorskom molu
uz harfu-vjetar
i električnu gitaru
Pjesnik Publije Ovidije Nazon u vrijeme cara Avgusta
bio je protjeran iz Rima na obale Crnog mora u mjesto
Tomi, danas Konstanca
NAŠ SLUČAJ
Otkriveni su zakoni
po kojima sve što uzleti mora da se vrati
otkriven je užas cijepanja atoma
pronađeni su mikrobi
mora i oblaci – kontinenti
otkrivene su opake zaraze
koje se prenose mislima
i talasanjima drugih energija
