na mojem ste kukuruzištu
vrane
ruže zasadile
djevojčica niče pod staklenim zvonom
plavušica raspupanih sisica
strašilo i dječak zečicu promatraju
a vrane se smiju
buahahahahaha
ponekad je pivo bolje od žene
a kauč udobniji od bračnog kreveta
ne jedite moje kukuruze
to su dukati
srp zabijam djevojčici u leđa
ne plače
samo krv bljuje
sjekira i strašilo su moja oružja
rješavam se stresa
na zemlju i u zemlju
zemlja je jedino važna
valjda
dok strašilo apsorbira dječaka
ili dječak apsorbira strašilo
Split, 12. 11. 2011.
SKIN-ARTIST
Ne valjaju ti ništa slike,
promrmlja on,
s druge strane šanka,
vođen lažnim uvjerenjem
u pravo na slobodu govora.
Podigoh glavu i nabacih osmjeh,
jezikom navlažih polomljene zube,
polako mu priđoh i upitah:
Jeli ba jarane, kome ne valjaju slike?
BUM!!!
Čujem da mu je neki kiropraktičar
koliko–toliko
ipak uspio namjestiti nos.
Čujem da trpi bolove
za promjene vremena.
Čujem da je za blagdane sve depresivniji
iako vjeruje u malog Isusa
koji na oblaku čuči.
Čujem da više ne troši po barovima.
Ne jebu ga više barske mušice.
Sve ga je teže vidjeti u Centru...
Veliko je zadovoljstvo biti umjetnik
koji svojoj umjetnosti
pored intelektualne
može pružiti i fizičku obranu.
Proud to be skin-artist!
Split, 24. 12. 2010.
JUŽINA JE
južina je
no nisam li to i ja
iritiran tupim pritiskom vjetra
na potiljak
čelo
pupak
začeo s grafomanskim besmislom
iživljavati (ne)estetske nazore
južina je
a moji stihovi
napuhani kao vakumirani jogurt
uzavreli
uskuhali
neskladni kao plime
u ateljeu na Firulama
nižu se bez rime
o more moje
zašto se pjeniš
ti kao da se smiješ
trajektu koji kašljuca jecajući
ti kao da želiš osoliti
ćelavu glavu brodskog kapetana
uzavrelo
ti si kao jogurt
kiseliš
nešto podobno acidofilu
južina je...
Split, 1996.
ZBOG POEZIJE
zbog jednog stiha
u drukčiju budućnost
najebao zbog poezije
kao mnogo puta prije
uskraćen za vaganu
ne prvi put
najebao od životinja
nesposobnih za poimanje fikcije
najebao od ego-tripaša
koji vide sebe u pjesmama
i misle da ih tamo vide i drugi
kao da svi čitaju moje pjesme
da
baš ih čitaju
ciiiiijela srednja umjetnička ih čita
moj mozak je spolni organ
penetrirat ću u sve tvoje prijateljice
dublje nego u tebe
vjeruj mi
i ako te prepoznaju u pjesmama
zavide ti
dok trljaju svoje maloljetne klitorise
Split, 13. 4. 2011.
BIJAH TIN I BIJAH VINO
Niti sam čitao Tina, ni kušao vina,
a pjesnih jedan pjev
tako nalik njegovu,
pjesnih pjesmu, Odu noći,
bez prevelika truda i moći,
bijah nalik Tinu, kao i vinu,
bijah Tin i bijah vino,
opijat
– za kraljice i gospodu,
opijat
– dok
ljudi dani i godine prolaze,
umiru,
izdišu,
nepovratno,
zauvijek.
Niti sam čitao Tina, a bijah Tin;
niti sam kušao vino, a bijah vino
i opijah
one malobrojne,
one senzibilne,
u kojima još iskra žari,
opijah njih i uspaljivah,
inicirah,
pjesmom svojom,
pjevom,
– dok
ljudi dani i godine prolaze
– nizašto,
nizakoga,
a nepovratno,
zauvijek.
Niti sam Tin, niti sam vino,
a bijah Tin i vino,
bijah vino, bijah Tin...
Split, 3. 6. 2000.
SATURNALIJE
jednom sam promatrao
starog boga s bradom
dok proždirao je tijelo
svog sina jedinca
slast svršavanja
po strasti uništavanja
bez straha i sućuti
gledao sam demone ognja
dok trgali su udove
djeci mojih neprijatelja
suza istine štrcnu mi iz falusa
nosnice raspara miris moći
krv mi pršti iz ranjenog srca
ponovno sam na sabatu u noći
Ljubljana, XI/XII 1994.
JER SAM ŽREC
ginem polako
uspon sam dosegao
a želja za smrću
ne nestaje
oči varalica
sve crvenije
ne prestaju zuriti u me
je li to stoga jer sam žrec
pa me na njihove praznike
duhovi razapetog boga
uznemiruju
koga sam to obeščastio
da me kletva
smrznutog mjeseca
sustiže
Split, 26. 12. 2006.
PODSVJESNA
oduvijek bilo je dramatično
izležavanje na zgužvanoj posteljini
s ugrušcima krvi u nosu
i prepiljenom nečijom rukom
u zubima
oduvijek si žvakao kosti predaka
kroz prozor pogledaj kamilicu
netom izniklu
udahni miris smiraja i svrši
svrši s ritualima primitivnim
okončaj naraciju negacijom
reci ne nagonu
oduvijek si želio biti teletabis
tinki-vinki
ili neki drugi
bilo koji
kojem sunce-beba stalno se smiješi
udovoljavajući njegovoj
unutarnjoj infantilnosti
oduvijek si želio biti bezbrižan
biti bez obveza
biti slobodan
svrši s ritualima primitivnim
reci ne nagonu
Split, 18. 11. 2006.
MA NEMOJ
shizoidni papučar
mali mamin luzer
usplahireni kurcoljubac
i štovatelj
eksplicitne poezije
teži stremi traži
imitirajući tebe
patroniziranjem se nastoji
ogrebati za koitus
ma nemoj!
Split, III 2006.
BORBA S JEZIKOM
kričavo križevi svijetle
na kiseloj kiši urbanosti
truli mi ustajala misao
borba s jezikom:
poezija
ili felacio u limuzini
Split, XII 2005.
KAŽEŠ DA PUNO PIJEM
ljubomorna si na alkohol
a nikad nisam zavirio u čašu
koja je duboka kao tvoja
niti sam u nju više ulijevao
Split, 1. 12. 2011.
TO SU MOJI DUKATI
na mojem ste kukuruzištu
vrane
ruže zasadile
djevojčica niče pod staklenim zvonom
plavušica raspupanih sisica
strašilo i dječak zečicu promatraju
a vrane se smiju
buahahahahaha
ponekad je pivo bolje od žene
a kauč udobniji od bračnog kreveta
ne jedite moje kukuruze
to su dukati
srp zabijam djevojčici u leđa
ne plače
samo krv bljuje
sjekira i strašilo su moja oružja
rješavam se stresa
na zemlju i u zemlju
zemlja je jedino važna
valjda
dok strašilo apsorbira dječaka
ili dječak apsorbira strašilo
Split, 12. 11. 2011.
SKIN-ARTIST
Ne valjaju ti ništa slike,
promrmlja on,
s druge strane šanka,
vođen lažnim uvjerenjem
u pravo na slobodu govora.
Podigoh glavu i nabacih osmjeh,
jezikom navlažih polomljene zube,
polako mu priđoh i upitah:
Jeli ba jarane, kome ne valjaju slike?
BUM!!!
Čujem da mu je neki kiropraktičar
koliko–toliko
ipak uspio namjestiti nos.
Čujem da trpi bolove
za promjene vremena.
Čujem da je za blagdane sve depresivniji
iako vjeruje u malog Isusa
koji na oblaku čuči.
Čujem da više ne troši po barovima.
Ne jebu ga više barske mušice.
Sve ga je teže vidjeti u Centru...
Veliko je zadovoljstvo biti umjetnik
koji svojoj umjetnosti
pored intelektualne
može pružiti i fizičku obranu.
Proud to be skin-artist!
Split, 24. 12. 2010.
JUŽINA JE
južina je
no nisam li to i ja
iritiran tupim pritiskom vjetra
na potiljak
čelo
pupak
začeo s grafomanskim besmislom
iživljavati (ne)estetske nazore
južina je
a moji stihovi
napuhani kao vakumirani jogurt
uzavreli
uskuhali
neskladni kao plime
u ateljeu na Firulama
nižu se bez rime
o more moje
zašto se pjeniš
ti kao da se smiješ
trajektu koji kašljuca jecajući
ti kao da želiš osoliti
ćelavu glavu brodskog kapetana
uzavrelo
ti si kao jogurt
kiseliš
nešto podobno acidofilu
južina je...
Split, 1996.
ZBOG POEZIJE
zbog jednog stiha
u drukčiju budućnost
najebao zbog poezije
kao mnogo puta prije
uskraćen za vaganu
ne prvi put
najebao od životinja
nesposobnih za poimanje fikcije
najebao od ego-tripaša
koji vide sebe u pjesmama
i misle da ih tamo vide i drugi
kao da svi čitaju moje pjesme
da
baš ih čitaju
ciiiiijela srednja umjetnička ih čita
moj mozak je spolni organ
penetrirat ću u sve tvoje prijateljice
dublje nego u tebe
vjeruj mi
i ako te prepoznaju u pjesmama
zavide ti
dok trljaju svoje maloljetne klitorise
Split, 13. 4. 2011.
BIJAH TIN I BIJAH VINO
Niti sam čitao Tina, ni kušao vina,
a pjesnih jedan pjev
tako nalik njegovu,
pjesnih pjesmu, Odu noći,
bez prevelika truda i moći,
bijah nalik Tinu, kao i vinu,
bijah Tin i bijah vino,
opijat
– za kraljice i gospodu,
opijat
– dok
ljudi dani i godine prolaze,
umiru,
izdišu,
nepovratno,
zauvijek.
Niti sam čitao Tina, a bijah Tin;
niti sam kušao vino, a bijah vino
i opijah
one malobrojne,
one senzibilne,
u kojima još iskra žari,
opijah njih i uspaljivah,
inicirah,
pjesmom svojom,
pjevom,
– dok
ljudi dani i godine prolaze
– nizašto,
nizakoga,
a nepovratno,
zauvijek.
Niti sam Tin, niti sam vino,
a bijah Tin i vino,
bijah vino, bijah Tin...
Split, 3. 6. 2000.
SATURNALIJE
jednom sam promatrao
starog boga s bradom
dok proždirao je tijelo
svog sina jedinca
slast svršavanja
po strasti uništavanja
bez straha i sućuti
gledao sam demone ognja
dok trgali su udove
djeci mojih neprijatelja
suza istine štrcnu mi iz falusa
nosnice raspara miris moći
krv mi pršti iz ranjenog srca
ponovno sam na sabatu u noći
Ljubljana, XI/XII 1994.
JER SAM ŽREC
ginem polako
uspon sam dosegao
a želja za smrću
ne nestaje
oči varalica
sve crvenije
ne prestaju zuriti u me
je li to stoga jer sam žrec
pa me na njihove praznike
duhovi razapetog boga
uznemiruju
koga sam to obeščastio
da me kletva
smrznutog mjeseca
sustiže
Split, 26. 12. 2006.
PODSVJESNA
oduvijek bilo je dramatično
izležavanje na zgužvanoj posteljini
s ugrušcima krvi u nosu
i prepiljenom nečijom rukom
u zubima
oduvijek si žvakao kosti predaka
kroz prozor pogledaj kamilicu
netom izniklu
udahni miris smiraja i svrši
svrši s ritualima primitivnim
okončaj naraciju negacijom
reci ne nagonu
oduvijek si želio biti teletabis
tinki-vinki
ili neki drugi
bilo koji
kojem sunce-beba stalno se smiješi
udovoljavajući njegovoj
unutarnjoj infantilnosti
oduvijek si želio biti bezbrižan
biti bez obveza
biti slobodan
svrši s ritualima primitivnim
reci ne nagonu
Split, 18. 11. 2006.
MA NEMOJ
shizoidni papučar
mali mamin luzer
usplahireni kurcoljubac
i štovatelj
eksplicitne poezije
teži stremi traži
imitirajući tebe
patroniziranjem se nastoji
ogrebati za koitus
ma nemoj!
Split, III 2006.
BORBA S JEZIKOM
kričavo križevi svijetle
na kiseloj kiši urbanosti
truli mi ustajala misao
borba s jezikom:
poezija
ili felacio u limuzini
Split, XII 2005.
KAŽEŠ DA PUNO PIJEM
ljubomorna si na alkohol
a nikad nisam zavirio u čašu
koja je duboka kao tvoja
niti sam u nju više ulijevao
