U Svijetu ničeg
Barem da jesam i ja nacista
Pa da i ja mrzim
I ja da negiram
Da se borim protiv:
Revolucija, kozmopolita, pacifista
U Svijetu ničeg
Barem da jesam i ja ništa
Pa da i ja ne budem
I ja da nisam
Da sam protiv:
Svega, svačijeg, svakojakoga
U Svijetu ostroga
Barem da nisam srca mekoga
Pa da i ja vladam
I ja da ubijam
Da se ne borim protiv:
Anarhije, tiranije, utopija
U Svijetu pretvaranja
Da ne budem ovoliko usamljena
Nekako da se probudim više voljena
Zašto bi bila jedina avion bez piste
Možda u meni živi pravi iluzionista u Svijetu ničeg
Dok haraju umjetnici bez kista
Zašto i ja da ne postanem Ništa!?
SVILENA ZEBRA
Preko ceste stajala je tamo
Gledajuči spokojno...
Blizu a čini se tako daleko
Nekoliko metara bilo je potrebno
Samo nekoliko...
No bliskost ostala je udaljeno
Udaljena od mira, liberalnosti i tolerancije
Ostavljena u nekom drugom životu
Gdje ruka ruku prima i ne izmiće
Tamo gdje pogledi ne zalede...
U bliskosti blistavoj bez granice
I tako malo fali...
Tako malo falilo je...
Do liberalnosti i tolerancije...
...
»Libera« bijaše skliska riba
A »Tolera« ribolovac utopija...
... gdje vuna bola je koljena...
... gdje svila bijaše brušena...
...
Preko ceste stajala je tamo
Tako spokojna...
Crno-bijela... a unatoč tome svilena
Granično izgladjena...
Voljena...
Primljena...
Onakvom kakva zaista jeste...
– ali samo izdaleka!
... i...
... koliko stoljeća još potrebno je da cesta bude predjena...
Svilena Zebra čeka...
Postaje potpuno otudjena...
Imamo još malo vremena...
Prije nego što se okrene...
I krene...
Nekim drugim Svijetovima...
PRAZNE PRIČE
Pričaju same sebe
U nedogled
Popunjavaju prazninu
Sladoled
Topi se u brzom nizu
Gluposti i čićkarija u kafiću
Sto su riješili?
Ono sto su namjeravali?
Nisu
Prazne priče
Pričaju same sebe
Tračevi
Prazne prazninu
Bačeni
Poput čevapčića na roštilju
Samo da bude
Kako god
Neka je
Da se poždere i ode
Sto su riješili?
Ništa
Čekat će da sutra dodje
Dok važnost vene
Prazne priče
Pričaju same sebe
