Kolodvorski zrak
poput šečera
miriši
po neopranom ženskom spolovilu
Ljubio bi je
i da nije tako lijepa
mislio je
Ona dolazi iz daleka
da se zajedno poklone križevima
Ali nije siguran
da če doči
Kolodvor se več ispraznio
kada se i on zaputio
prema gradu u tami
Nikada ne če saznati
zašto nije došla
NOČNI ZRAK
Nad tamnim jezerom uoči noči
zrakom se šire
zelene zrake zalazečeg sunca
nočni zvuci
mirisi voda
truleži i smrti
Na površini pluta
napušteno tijelo Kreolke Negre
koje se zabjelasalo u tami
zadnji puta
Tihi tok jezerskih voda
nosi lišče različnih boja
a u tamnim lugovima
slijeva i sdesna
jednako šumi
nočni povjetarac
KAVANSKI ZRAK 1
Zrak u maloj kavani u predgradju nije za ptice
Smrdljiv je i zadimljen
A ja od njene stidnice koju gledam netremice
Za dugih noči kao halucinacijom progonjen
Zrak je u maloj kavani neprirodan
A zaobljeni donji dio trbuha te besramnice
Tako je prirodno opušten
Da ga moraš gledati neprestance
Zadnjica je šira od ramena
A bedra jedva uža od polukugla na stražnjem dijelu tijela
Nad stidnom kosti i na listovima
Traperice su zategnute kao jedra puna vjetra
Ima sitnu glavu i ruke tako malene
Da jedva obujme vinsku čašu
Koju mi pruža s osmjehom
Po kojem znam da ne če održati obečanje
10. 10. 2006
ZRAK NAD RAVNICOM
Zrak je nad ravnicom težak od duhova predaka
Konoplju su potopili u toplo riječje slaba toka
U kojem voda seže tek do lanenih košulja
Ulovljene štuke več su povješane pod zabatima
Legla je na postelju
Gola, znojna, neobrijana
Jednu nogu je ispužila a drugu u koljenu savila
Na trbuhu i bedrima vide se tragovi barskih pijavica
Svi oblici njena tijela nalik su blazinama
Miriši po ustajalim vodama
Kroz prozor dopire vonj balege i urina
Nisu se obazirali na cijenu ljubavi
Disali su kao da se guše
Pod težinom zraka nad ravnicom bez granica
Po kojoj rijetki jahači neosedlanih konja
Hitro odmiču prema dalekim stanovima
KAVANSKI ZRAK 2
Kada je ušla u café
Nije mogla znati da je odljev njegove zamisli
Ima kosu poput crne kacige
Da se rodila prije dva tisučlječa
Ime bi joj bilo Kleopatra
Boju očiju ne razaznaje
A nad gornjom usnom vidi sjenu
Tijelo joj je dugo vretenasto
A križa ukrašena tetoviranim očima divlje mačke
Miriši kao da je netom iz mora došla
Zamišlja da je s njom u spoju
Što ga zrak več ne razdvaja
Kad je otišao i nju je odnjeo u svom srcu
A ona ne če nikad otkriti
Da nije došla slučajno u mračni café u predgradju
Kao što je u ovoj pjesmi zapisano
26. 10. 2006
ZRAK BEZ MIRISA I BOJA
Svoju boju imaju sve stvari, biča i biljke
Svi sveci i svetice
Ponajprije bogovi*
Zrak pak je bezbojan kao svjetlost i tama
Prozor več obasjava večernja zora
Istih je boja kao aurora
Zrak u sobi miriši po jabukama
U prostranome vignju zadnja klada dogorijeva
Na plavom čilimu leži Aljona
U zlatne lance okovana
I ona je boje boga
Karnata je ružičasta
Poput ženskoga tijela Isusa Krista
A u zrakopraznom beskraju nočnog neba
Sveudilj svijetle plinovite zvijezde
Bojama bogova
______
* Hvala, Yves! (Yves Klein, slikar, ustanovitelj gibanja novega realizma in začetnik konceptualne umetnosti.)
ZRAK U RIMSKIM KATAKOMBAMA*
Susreo ju je u katakombama
kamo se zaputio zadnji puta
Nisu znali odakle su došli
Ima kožu ispod koje se proziru plave žile
Koje teku svojim putovima
I oči boje zemljanih grobova mučenika
U katakombama niti zraka nema
Ta su se dva progonjena stvora
Primila za ruke
Da izidju gledati zvijezde** na rubu nebesa
Jer je za njih samo noč bila stvarna
Vječni je grad bio u tami
Pa več nisu znali
Da ih put vodi
Kroz akacije u cvatu
Prema Frascatiju
14./15. 11. 2006
_____
* Kalistove katakombe
** Hvala, Dante!
GROBLJANSKI ZRAK
Več je bio sumrak
Kad je došla na groblje
Da ga se spomene
Tamo je često dolazila s njime
Da oplijeve grob i posade cviječe
Često su se ljubili pod križem
Ali njega nema više
Mnoga su ljeta prošla
U tami pokraj raspela
Sada se nazire samo njena silhueta
Vjetar sa stabala kida zadnje lišče
I raznosi po grobovima
Zemlju natapa jesenja kiša
Stazama se vuku crne mačke
Zrakom prhne pokoja ptica
A kasno cviječe u sumraku gnjije
19./20.11.2006
LAKOČA MORSKOG ZRAKA
Sreli su se na žalu
I zaputili stazom duž obale
Putem su jeli nanare i alge
I pili vino iz Kolana
Nisu znali kamo idu
Više su se puta prali u moru na obali bez sjena
More i njeni sokovi istoga su spoja
No ni more nije moglo sprati sluz s njihovih ruku
U spoju dvaju tijela
Mislili su samo na svoja spolovila
Gledao je njena ledja, drägu, more i otoke u daljini
Vidio je ovna na skali i ždrebicu u plitkoj Saplunari
Ali nije znao kamo ona gleda
Pod težinom tjelesa i lakočom morskog zraka
Njene noge sigurno su tonule
U živi pijesak prostrane uvale
18./19. 12. 2006
ZRAK NAD RIJEKOM*
Rodila se iz ikre negdje iza Urala
Gdje su sve rijeke velike
Mirisala je po zraku sjevernih ravnica
Zimi su se ljubili na zaledjenoj rijeci
Obujmila bi ga nogama oko bokova
U prolječe su trčali goli po livadama
I davali jedno drugom u visokoj travi
Rijeka je tada puna štirjuna**
A njena usta mirišu po kavijaru
Ljeti bi se u spoju valjali u žitu
Najesen je zrak nad rijekom več studen
Vonja po ribama iz obilnih voda
Na sebi je imala samo njegovu košulju
Ljubili su se tako vazdan i svugdje
A onda je iznenada otišla zauvijek u daleku neku zemlju
Više nikada nije spomenuo njeno ime***
12. 12. 2006
_____
* Prosila ga je, da napiše to pesem.
** Jesetre.
*** Spomni se samo leta črne burnice.
CRKVENI ZRAK
Kada je stupio u crkvu nakon mise
Več ga je čekala u apsidi
Zrak je mirisao po tamjanu i vosku
Kroz vitraže je prodiralo slabo svjetlo
Koje je obasjavalo njeno tijelo
Netko je prebirao po orguljama
Podigao ju je na ljuljačku pod kupolom
napravljenu od užadi za zvona
Nadnaradne je veličine poput Krista tajnog otkrivenja
Njiše se i gleda freske raznih uprizorenja
Progona, vjenčanja, stvaranja, svetaca i
zmajeva, paleža, kupanja, blagovijesti,
rastanka, pribijanja, žrtvovanja, skidanja,
silovanja, koncerata, ljubavi, splavarenja,
prisega, blagoslova, berba, rodjenja, izbavljenja,
spasenja, doručaka, šetnja, bitaka, gozba, plovidba,
kockanja, poziranja, oplakivanja, smrti,
spavanja, pejsaža, obožavanja, radosti,
kažnjavanja, žetvi, dvojba, ludosti, pobuna,
otmica, prividjenja, madona …
28./29. 12. 2006
ŠALJIVA PJESMA O ZRAKU U AUTU
Te se zimske večeri
vozio autom po snježnoj mečavi
Brisači su več jedva uklanjali snijeg
sa šoferskog stakla
Od tisuča pahuljica odbijalo se svjetlo farova
u obliku mnoštva strelica
A onda je najednom
skoro več zaslijepljen od te bjeline
ugledao nekog stvora
kako stoji na rubu bankine
U tom trenu nije mogao znati
da ga na tom putu neka žena čeka
Bila je u kaputu
od krzna američkog crnog medvjeda
i u crnim čizmama s visokim petama
za njene krupne noge s malo pretijesnim sarama
Sjedi raširenih nogu
kao violončelistica bez instrumenta
koja čeka da zasvira na znak dirigenta
Ima tako velike ribi nalik oči
da ga vidi premda naprijed gleda
Na radiju su začudjeno slušali Ouvertureu
iz Bachove svite u D-duru
a zatim drugi stavak Air*
Nakon što su se bez ijedne riječi
preselili na prostrana zadnja sjedala njegova Evasiona**
na njenu se toplu tijelu
još topio snijeg koji je izvana donijela na sebi
Lizao ju je onako mokru uzduž i proprijeko
A kad su se iz poezije vratili u zbilju
upravo je završavao Larghetto***
iz Vivaldijeva koncerta za dvije violine u a-molu
Mislio je
Sviraju samo za njega i za tu neznanku golu
_________
*v glasbi arija, napev; zrak
** beseda pomeni izmikanje, beg, utaja; sicer tip avta Renault
***v glasbi ne tako počasi kot Largo (počasi), vendar počasneje kot Andante (zmerno počasi in enakomerno)
