Živote, ja te ništa ne tražim.
Daj mi grumen zemlje za uzglavlje
i bit ću zadovoljan.
Neka mi zvijezde iznad mene
pruže sreću.
Ljubav krasi moje dane
i uljepšava mi put.
Postoji li veća sreća?
Za sebe ne tražim ništa.
BRAČ
Umetnut u more poput nekog briljanta,
Brač moja rodna gruda što podsjeća na Eden,
izgleda kao da sanja u beskrajnom
miru sumraka. Daleko sunce
ljubi ga s ljubavlju; poslije se udaljava
i polagano uranja u prazninu.
Raspršuje prvu zvijezdu i, za tren, rijeka
svjetlosti s neba obasjava more.
A kad padne noć, u prokopima
otoka u okolici proviruje tisuće fenjera
i gleda kroz prozore
da bi se zatim izgubili u magli
i uzjahavši pjenu na atima zore,
umrli na dalekim vrhuncima.
MIR VIŠE NE POSTOJI
(La paz ya no existe)
Mir? Mir više ne postoji.
Već dugo ga nema,
možda se više neće ni vratiti.
Mir? Mir više ne postoji.
Otišao je krvareći od muke
jer je vidio tolika srca
puna mržnje i bez ljubavi.
Krvareći od muke, otišao je.
Od dana kad je nestao,
među ljudima se opažaju
samo čemer i bol.
Posvuda tjeskoba,
nada koja vene,
razaranje i smrt.
SUTIVAN
Kraju moj, mjesto mojih predaka,
u zakutku mora izgubljeno.
Ti si komadić Obećane Zemlje
okružen vinogradima i cvijećem.
Na tvojim poljima pokrivenim zelenilom
miriše šafran, na vjetru sja zlato svijetle kamilice
što blista svojim veličanstvenim sjajem.
Nema ničega, ničega nema što na tebe podsjeća -
a kad te se sjetim, srce mi se izgubi na nevinim
stazama moga djetinjstva.
Ne želeći to, ponekad, iznenada,
sjetan se vraćam u to vrijeme
i opajam se svjetlošću i miomirisima.
SRETAN SAM
(Soy feliz)
Ah, hvala Bogu što se može ljubiti i živjeti
ovako kao što živim ja! Koračam posvuda
ostavljajući kišu zvijezda
i smijem se i pjevam jer sam sretan.
Kako li se samo divim bićima i stvarima!
Budućnost me nikada ne brine.
Sijem ljubav, puno ljubavi, žanjem ruže
i uživam u vječnom blaženstvu življenja.
Bogatstva, zbog čega? Imovina, zašto?
Tražim blago mjesečevo srebro
i zlato u polenu jasmina.
U svakom čovjeku štujem brata,
svima na jednak način pružam ruku
i živim veselo jer sam sretan.
PODIGNI JEDRA
(Iza las velas)
Osnažena srca, podigni jedra i kreni naprijed,
slijedi put koji ti zacrtava sunce.
Na Istok, uvijek na Istok. Nada
je na Istoku, i Istok je Bog.
Pod vedrim nebom lome se valovi,
pleše pjena iznad plavog mora.
Na Istok, uvijek na Istok. Istok je svjetionik,
izvor života i vrelo svjetlosti.
Sutra kad završi naše putovanje
i kad se usidrimo u morima u kojima valovi ne udaraju neprekidno,
okrenut ćemo pramac prema Istoku, a lice prema Suncu.
I tamo, sa zjenicama uprtim prema Istoku,
uspavani, osjetit ćemo na čelu
božanski poljubac svjetlosti.
HVALA ZA SVE
(Gracias por todo)
Hvala, Gospodine, za sve što si učinio
da me usrećiš, ali tužan sam i
sjetan zbog ove gorke samoće
koja me poput tereta pritišće.
Hvala za sve. Ali, budući da je odsutna
ona koja je razveseljavala moje dane, odjednom,
moje tijelo bez samilosti nagriza tjeskoba
i za tren uguši moju nadu.
Sve uokolo odmah potamni.
Moj nemir zavija, moja strepnja jača
a bol mi steže srce.
Ah, Gospodine, gledam tvoje tužno lice,
i pomislim zatim da si puno patio.
Pomiren sa sudbinom zibam svoju bol.
Živote, ja te ništa ne tražim.
Daj mi grumen zemlje za uzglavlje
i bit ću zadovoljan.
Neka mi zvijezde iznad mene
pruže sreću.
Ljubav krasi moje dane
i uljepšava mi put.
Postoji li veća sreća?
Za sebe ne tražim ništa.
BRAČ
Umetnut u more poput nekog briljanta,
Brač moja rodna gruda što podsjeća na Eden,
izgleda kao da sanja u beskrajnom
miru sumraka. Daleko sunce
ljubi ga s ljubavlju; poslije se udaljava
i polagano uranja u prazninu.
Raspršuje prvu zvijezdu i, za tren, rijeka
svjetlosti s neba obasjava more.
A kad padne noć, u prokopima
otoka u okolici proviruje tisuće fenjera
i gleda kroz prozore
da bi se zatim izgubili u magli
i uzjahavši pjenu na atima zore,
umrli na dalekim vrhuncima.
MIR VIŠE NE POSTOJI
(La paz ya no existe)
Mir? Mir više ne postoji.
Već dugo ga nema,
možda se više neće ni vratiti.
Mir? Mir više ne postoji.
Otišao je krvareći od muke
jer je vidio tolika srca
puna mržnje i bez ljubavi.
Krvareći od muke, otišao je.
Od dana kad je nestao,
među ljudima se opažaju
samo čemer i bol.
Posvuda tjeskoba,
nada koja vene,
razaranje i smrt.
SUTIVAN
Kraju moj, mjesto mojih predaka,
u zakutku mora izgubljeno.
Ti si komadić Obećane Zemlje
okružen vinogradima i cvijećem.
Na tvojim poljima pokrivenim zelenilom
miriše šafran, na vjetru sja zlato svijetle kamilice
što blista svojim veličanstvenim sjajem.
Nema ničega, ničega nema što na tebe podsjeća -
a kad te se sjetim, srce mi se izgubi na nevinim
stazama moga djetinjstva.
Ne želeći to, ponekad, iznenada,
sjetan se vraćam u to vrijeme
i opajam se svjetlošću i miomirisima.
SRETAN SAM
(Soy feliz)
Ah, hvala Bogu što se može ljubiti i živjeti
ovako kao što živim ja! Koračam posvuda
ostavljajući kišu zvijezda
i smijem se i pjevam jer sam sretan.
Kako li se samo divim bićima i stvarima!
Budućnost me nikada ne brine.
Sijem ljubav, puno ljubavi, žanjem ruže
i uživam u vječnom blaženstvu življenja.
Bogatstva, zbog čega? Imovina, zašto?
Tražim blago mjesečevo srebro
i zlato u polenu jasmina.
U svakom čovjeku štujem brata,
svima na jednak način pružam ruku
i živim veselo jer sam sretan.
PODIGNI JEDRA
(Iza las velas)
Osnažena srca, podigni jedra i kreni naprijed,
slijedi put koji ti zacrtava sunce.
Na Istok, uvijek na Istok. Nada
je na Istoku, i Istok je Bog.
Pod vedrim nebom lome se valovi,
pleše pjena iznad plavog mora.
Na Istok, uvijek na Istok. Istok je svjetionik,
izvor života i vrelo svjetlosti.
Sutra kad završi naše putovanje
i kad se usidrimo u morima u kojima valovi ne udaraju neprekidno,
okrenut ćemo pramac prema Istoku, a lice prema Suncu.
I tamo, sa zjenicama uprtim prema Istoku,
uspavani, osjetit ćemo na čelu
božanski poljubac svjetlosti.
HVALA ZA SVE
(Gracias por todo)
Hvala, Gospodine, za sve što si učinio
da me usrećiš, ali tužan sam i
sjetan zbog ove gorke samoće
koja me poput tereta pritišće.
Hvala za sve. Ali, budući da je odsutna
ona koja je razveseljavala moje dane, odjednom,
moje tijelo bez samilosti nagriza tjeskoba
i za tren uguši moju nadu.
Sve uokolo odmah potamni.
Moj nemir zavija, moja strepnja jača
a bol mi steže srce.
Ah, Gospodine, gledam tvoje tužno lice,
i pomislim zatim da si puno patio.
Pomiren sa sudbinom zibam svoju bol.
