Da je se nadišem
Da joj se pjesama napišem
I snova u njoj nasanjam
Bože
Daj mi
Još malo Bosne
Da njene livade rosne
Bosim nogama prodjem
I da
Ne moram nazad
Kad joj u zagrljaj dodjem
(u tudjinu…hladnu i čemernu)
TVRĐAVA
Prkosi
S brda
Ljubavnica
Kraljeva moćnih
Stratište
Želja i mora noćnih
Onih sto silu vole i sili služe
(kao da vječnost
Nije majka prošlosti...)
U MIMOHODU
Nebo
Je danas
Tamno od straha
Dok zvijezde vrište
Iz pepela i praha
Duše … nadom umivene
I samo
Su još sjene
Svjedoci koraka mojih
Ti odsjaji očiju tvojih
Dostojne osmijeha tvog
Dok nestajem
Iz Svijeta mog
Golgota slavi nadom opijena
AMAZONKA
Kad
Vidiš andjele
Da s Neba padaju
Poput zvijezda moćnih
Vila nebeskih vrisak kad čujes
Što Zemlji hrle … zbog mora noćnih
Nebo
Kad vidiš
Na kojem zvijezda nema
To nam Sudbina postelju sprema
Novo Nebo i beskrajni puti ... čekaju nas
Kad
Čuješ srce
Da jako kuca
Kao da tvoje nije
Dušu svoju kad čuješ
Dok plačući … sretna se smije
Ruku
Kad poželiš
Moju … u tvojoj
I poželiš da nam se snovi u jedan sliju
Ne pitaj zašto nam srca … odavno bitku biju
To nas nebeska prostranstva zovu … Zemlju da zagrlimo
BEZDAN
Zašto
Zvijezde
S neba majskog
K’o andjeli s Puta rajskog
U bezdan tamni vrišteći padaju
(zar se samo nejaki raju nadaju…?)
Zar
Raskršća
Zemaljskog života
Ti vrhovi sudbinskog plota
Nisu tu … da i njih a i nas paze (?)
(zar to i baštovani po svome cvijeću gaze…?!)
Padaju
Andjeli s Neba
Slabeći sjaj sunca majskog
Gube se tragovi što s Puta rajskog
Zlokoban sudbinski zov nejakih slijede
(zar djela DOBRIH iz nasih duša nestaju….blijede?!)
Andjeli
Padaju s Neba
Gore Nebeske staze
Ljudi po svojim svetinjama pljuju…i gaze
(zar se pred Sudnji dan ne sudi svima isto…?!)
Dok andjeli
S Neba padaju
Nebeške staze gore
Dok se ne ugase … dok ne izgore
BOSNA
Bože
Daj mi
Još malo Bosne
Da je se nadišem
Da joj se pjesama napišem
I snova u njoj nasanjam
Bože
Daj mi
Još malo Bosne
Da njene livade rosne
Bosim nogama prodjem
I da
Ne moram nazad
Kad joj u zagrljaj dodjem
(u tudjinu…hladnu i čemernu)
TVRĐAVA
Prkosi
S brda
Ljubavnica
Kraljeva moćnih
Stratište
Želja i mora noćnih
Onih sto silu vole i sili služe
(kao da vječnost
Nije majka prošlosti...)
U MIMOHODU
Nebo
Je danas
Tamno od straha
Dok zvijezde vrište
Iz pepela i praha
Duše … nadom umivene
I samo
Su još sjene
Svjedoci koraka mojih
Ti odsjaji očiju tvojih
Dostojne osmijeha tvog
Dok nestajem
Iz Svijeta mog
Golgota slavi nadom opijena
AMAZONKA
Kad
Vidiš andjele
Da s Neba padaju
Poput zvijezda moćnih
Vila nebeskih vrisak kad čujes
Što Zemlji hrle … zbog mora noćnih
Nebo
Kad vidiš
Na kojem zvijezda nema
To nam Sudbina postelju sprema
Novo Nebo i beskrajni puti ... čekaju nas
Kad
Čuješ srce
Da jako kuca
Kao da tvoje nije
Dušu svoju kad čuješ
Dok plačući … sretna se smije
Ruku
Kad poželiš
Moju … u tvojoj
I poželiš da nam se snovi u jedan sliju
Ne pitaj zašto nam srca … odavno bitku biju
To nas nebeska prostranstva zovu … Zemlju da zagrlimo
BEZDAN
Zašto
Zvijezde
S neba majskog
K’o andjeli s Puta rajskog
U bezdan tamni vrišteći padaju
(zar se samo nejaki raju nadaju…?)
Zar
Raskršća
Zemaljskog života
Ti vrhovi sudbinskog plota
Nisu tu … da i njih a i nas paze (?)
(zar to i baštovani po svome cvijeću gaze…?!)
Padaju
Andjeli s Neba
Slabeći sjaj sunca majskog
Gube se tragovi što s Puta rajskog
Zlokoban sudbinski zov nejakih slijede
(zar djela DOBRIH iz nasih duša nestaju….blijede?!)
Andjeli
Padaju s Neba
Gore Nebeske staze
Ljudi po svojim svetinjama pljuju…i gaze
