Toga zimskog dana
Krenuli su autom
prema kuči na obali rijeke
gdje je struga puna malih ada i gustiša
Među bedrima je grijala flašu Napoleona*
Znali su samo da vrijeme izmiče
svjetlosnom brzinom
prema bjelilu dalekih galaktika
i odnosi sve sa sobom
osim sječanja
Spominje se njenih zapljuvanih usana
Vidi je kako leži nauznak
na crvenu čilimu raspuštenih plavih kosa
Ruke je raširila u obliku slova V
a listove potkoljenica
nehajno razmaknutih nogu
savijenih pod pravim kutem
drži na otomanu boje starog zlata
tako da imaju oblik položenog slova L
Da bi se gledala u zrcalu
glavu je zabacila ustranu
Gornji dio lica prekriva mrežast šlaer
Oči je zasjenila bojom zelenom kao pistacije
Kroz korzet iz crnog tila
s prozirnim naramenicama
i crvenom bordurom na dubokom dekolteu
vide se sise, bradavice, pupak i ravan trbuh
Korzet završava povrh oblih kukova
a crne čarape učvrščene halterima
sežu do polovice bedara
bijelih poput turskog meda**
Bez gačica je pa se vidi da je obrijana
Njeno tijelo ima oblik slova X
Ali kako dodje
tako sve i prodje
Na njihovim toplim rukama
polagano se suši vaginalna izlučina
a koža sve sladje miriši
po bijelim kristalima vanilina
i suhim šljivama
koje su sami znali brati
za šetnji po vočnjacima
Na oproštaju je kleknuo
i oko bokova još jednom obujmio
Sluša
Utroba je nečujna i mirna
*Napoleon, vrsta francoskega konjaka
**Turški med, halva, orientalska slaščica, običajno bele barve
