Na svetoj zemlji Na štitu i kamu U srcu Raste i cvjeta Lilium bosniacum
Zlati se zambak I miris pruža, Miriše život Kuća, Bosna i snovi
U jesen bude Tek stručak suhi, A korijen Spava i sanja Da raste, raste... Svuda Na rodnoj grúdi
kad hodiš šumom sjekiru skloni, jer znaj – i drvo strepi!
ta divlja ruža: cvjeta, miri i bode – raste gdje hoće!
žena je dragulj, čudan; najljepše sija – pokriven svilom
da li si ikad, ležeć na travi, pio mirisni vjetar
leptiru plavi, da li osjećaš dodir moga pogleda
na vrelu Bosne u hûku vode – ćutim Bosene moje
sela su pusta lutaju gradom – psi, mačke i ljudi
napolju zima, studen, u oknu muha – u smrti sama
Bosna je zemlja: čovjek, kamen i snovi – uzvišen znamen