Bože koji me razlikuješ od svega što nisam
koji me dovršavaš u prostoru gdje ne postojim
daj mi snagu da se učvrstim u svemu što je stvarno
zadaj me mjerama od kojih rastem prema sebi
daj mi mnogostrukost da mogu bolje živjeti
učini me dobrim i za one koji mi dobro čine
usmjeri me ljepoti spajanja dva tamna vremena
upotrebi me na način da opravdam ovu svjetlost
produži me do u vrijeme koje me spominje
zavjetuj me onima koji još uvijek u mene vjeruju
OBITELJSKI SKUP
Još je tu ona ista jeka predmeta
Ista pjena isti razmaci isti pomaci
Ono u pozlatu usidreno neprozirje
Sve je u svezi s nama već odlučeno
Pokojnici su naši kao smola s borova
S njima smo poput djeteta u neprilici
Poznati je pejzaž zaiskrio u poznatom vremenu
Sve su nam tiši mehanizmi sjećanja
Tuđe nas smrti ničemu nisu naučile
Naši nam životi više ne vjeruju
OSLUŠKIVANJE MORA
Kad vjetar kojem još ne znamo ime
iz večeri u ljude prenosi energiju sna
na isti način na koji se pretače vino
na koji se prenosi vrijeme s jednog žala na drugo
sjeti se da nam zajedno valja slušati more
najprije ono mirno a onda ono do bijesa naoštreno
ono do naših nogu i ono udaljenijih rečenica
sjeti se da baš i nije sve u moći sna
da baš i nije lako biti opran od stvarnosti
kad vjetar bude ono što vidimo u najbližem licu
što prepoznajemo po sve tišim pokretima
sjeti se da smo duboko uronjeni u tijelo mora
da se u različitim vodama odražavamo
sjeti se da svaka riječ potječe od zrcala
da je more u nama i da se u njemu
cijelu noć osluškujemo
POD STABLOM
Mudrost je zacijelo prva riječ
koju ne znamo pravilno izgovoriti
i kad je najbolja uvijek u njoj nešto nedostaje
i kad je u našoj potpunoj vlasti uvijek izmiče
uzalud se pouzdajemo u njezine moći
uvijek je po srijedi neki krivi otkucaj
neko sasvim nepodnošljivo unutrašnje vrijeme
nešto što nas stalno vuče u nemilost
dok se u krugu oko kamenog stola sporimo
u hladu koji nas dijeli od razmetljive svjetlosti
ispravljamo li to naslijeđene slabosti
hranimo li se nepouzdanim predviđanjima
ili je sve to samo tako
valjda
PRSTEN
Zamisli me malo i u onome što nisam
gdje sam samo riječ od koje i ne mora sve početi
gdje sam izabran da me vidi i tvoja dobrota
učini me da raspolažem izmjenom sustava
onih od dvije vrste bdijenja, od trajanja i od stajanja,
u kojima sam srastao sa svim poznatim znacima
učini da se raspečate sve šutnje
najposlije pomiješaj me s dječjim cvrkutom
jasnim na mjestima gdje samo misliš da jesam
i gdje ti se čini da mi navijek valja biti
SLIKA OBLAKA KOJI PUTUJE U OBLIK
Da, slažio bih se s Borgesom,
nema nijedne stvari koja nije oblak
nakon svega ostaje nam valjda samo potihi šum
prolazak treptećih masa iznad ogoljelih glava
ostaci mijena čak i onih koje smo sami izmislili
svi ti zemljani vrčevi, voda na kraju daha
oblaci, oblici podvrgnuti procesu prolazaka
pokazivači nestalnih tumačenja, lebdećih sidrišta
oblačenje-naoblačenje svevremenskih odora
oblaci, trenutni otoci s mnogolikih ptičjih mapa
zauzeti darivanjem paperjastih pravopisa
sve više u svjetlosti što smo je iskušali nepogodom
sve češće preuzimaju na se boju mora
sve naše obligatne pomake, rašlje za nevjericu
samo se naše oči cakle kao svjetionici
u dnu globalne noći
TRGOVCI NEVIDLJIVIM
Bez želje da se do kraja oprostore
riječi ispituju sadržaje svega
što s valjanim i bez valjanog razloga izgovore
Na jeziku im neobilježena mjesta
tajni pretinci ponajboljih želja
nevidljivi kukci prostrane zamjenice
Trgovci nevidljivom robom naselili su
sve moje upitne riječi
držim ih među ukradenim nakitom
među grivnama ogrlicama prstenjem
Ostala mi je jedina od svih dragocjenosti
kao cjelovit sadržaj i poputbina
za putovanja koja sam predvidio
kad se krene a nije važno gdje ćeš stići
i hoćeš li uopće krenuti na put
MOLITVA ZA DOBROTU
Bože koji me razlikuješ od svega što nisam
koji me dovršavaš u prostoru gdje ne postojim
daj mi snagu da se učvrstim u svemu što je stvarno
zadaj me mjerama od kojih rastem prema sebi
daj mi mnogostrukost da mogu bolje živjeti
učini me dobrim i za one koji mi dobro čine
usmjeri me ljepoti spajanja dva tamna vremena
upotrebi me na način da opravdam ovu svjetlost
produži me do u vrijeme koje me spominje
zavjetuj me onima koji još uvijek u mene vjeruju
OBITELJSKI SKUP
Još je tu ona ista jeka predmeta
Ista pjena isti razmaci isti pomaci
Ono u pozlatu usidreno neprozirje
Sve je u svezi s nama već odlučeno
Pokojnici su naši kao smola s borova
S njima smo poput djeteta u neprilici
Poznati je pejzaž zaiskrio u poznatom vremenu
Sve su nam tiši mehanizmi sjećanja
Tuđe nas smrti ničemu nisu naučile
Naši nam životi više ne vjeruju
OSLUŠKIVANJE MORA
Kad vjetar kojem još ne znamo ime
iz večeri u ljude prenosi energiju sna
na isti način na koji se pretače vino
na koji se prenosi vrijeme s jednog žala na drugo
sjeti se da nam zajedno valja slušati more
najprije ono mirno a onda ono do bijesa naoštreno
ono do naših nogu i ono udaljenijih rečenica
sjeti se da baš i nije sve u moći sna
da baš i nije lako biti opran od stvarnosti
kad vjetar bude ono što vidimo u najbližem licu
što prepoznajemo po sve tišim pokretima
sjeti se da smo duboko uronjeni u tijelo mora
da se u različitim vodama odražavamo
sjeti se da svaka riječ potječe od zrcala
da je more u nama i da se u njemu
cijelu noć osluškujemo
POD STABLOM
Mudrost je zacijelo prva riječ
koju ne znamo pravilno izgovoriti
i kad je najbolja uvijek u njoj nešto nedostaje
i kad je u našoj potpunoj vlasti uvijek izmiče
uzalud se pouzdajemo u njezine moći
uvijek je po srijedi neki krivi otkucaj
neko sasvim nepodnošljivo unutrašnje vrijeme
nešto što nas stalno vuče u nemilost
dok se u krugu oko kamenog stola sporimo
u hladu koji nas dijeli od razmetljive svjetlosti
ispravljamo li to naslijeđene slabosti
hranimo li se nepouzdanim predviđanjima
ili je sve to samo tako
valjda
PRSTEN
Zamisli me malo i u onome što nisam
gdje sam samo riječ od koje i ne mora sve početi
gdje sam izabran da me vidi i tvoja dobrota
učini me da raspolažem izmjenom sustava
onih od dvije vrste bdijenja, od trajanja i od stajanja,
u kojima sam srastao sa svim poznatim znacima
učini da se raspečate sve šutnje
najposlije pomiješaj me s dječjim cvrkutom
jasnim na mjestima gdje samo misliš da jesam
i gdje ti se čini da mi navijek valja biti
SLIKA OBLAKA KOJI PUTUJE U OBLIK
Da, slažio bih se s Borgesom,
nema nijedne stvari koja nije oblak
nakon svega ostaje nam valjda samo potihi šum
prolazak treptećih masa iznad ogoljelih glava
ostaci mijena čak i onih koje smo sami izmislili
svi ti zemljani vrčevi, voda na kraju daha
oblaci, oblici podvrgnuti procesu prolazaka
pokazivači nestalnih tumačenja, lebdećih sidrišta
oblačenje-naoblačenje svevremenskih odora
oblaci, trenutni otoci s mnogolikih ptičjih mapa
zauzeti darivanjem paperjastih pravopisa
sve više u svjetlosti što smo je iskušali nepogodom
sve češće preuzimaju na se boju mora
sve naše obligatne pomake, rašlje za nevjericu
samo se naše oči cakle kao svjetionici
u dnu globalne noći
TRGOVCI NEVIDLJIVIM
Bez želje da se do kraja oprostore
riječi ispituju sadržaje svega
što s valjanim i bez valjanog razloga izgovore
Na jeziku im neobilježena mjesta
tajni pretinci ponajboljih želja
nevidljivi kukci prostrane zamjenice
Trgovci nevidljivom robom naselili su
sve moje upitne riječi
držim ih među ukradenim nakitom
među grivnama ogrlicama prstenjem
Ostala mi je jedina od svih dragocjenosti
kao cjelovit sadržaj i poputbina
za putovanja koja sam predvidio
kad se krene a nije važno gdje ćeš stići
i hoćeš li uopće krenuti na put
