Na brdu traži put
Izgubljeni putnik
Bez krila
Bez čamca
U jezeru troglavi zmaj
Umjesto slamke
Graditelj mostova dade mu strpljenje
Umjesto pera
Čuvar orlova dade mu mudrost
Umjesto snage
Čitač snova podari mu maštu
Postade putnik
Čovjek balon
Čovjek kugla
Čovjek točak
Gleda se u ogledalu
Čita tajne
Mjeri vrijeme
Sada je Spavač Kamen kuće
Dozivač na brdu Tri Smokve
Zaštitnik Kod Vilinog Konjica
Čuvar tajne Princeze riba
Postao je putokaz za izgubljene
MONOLOG TRAGAČA
Majstori skrivaju Iluziju
Izgubljeni stvaraju Istoriju Mogućnosti
Iluzija u nastavcima zida Nadu
Epitaf je Tačka Mudrosti samom sebi
Pronalazač Tačke postaje Čuvar
Biografija je lift pokretni
Ili je »u kvaru«
Na čudnom smo brodu
Zvanom Smisao Života
Pješačimo plivamo letimo
Vrijeme nam je odredilo
Doba Odlaska
Doba Patnje
Doba Hrabrosti
Sagradili smo Zid Sklonište
Preoblačimo Oholost Gnjev Neodlučnost
Preoblačimo Mane i Vrline
Ples završavamo kombinacijama Opravdanja i Kolebanja
Veliki igrač na žici zavisi od sitnica
Male stvari dobijaju glavne uloge
Mrav je preskočio kita
Tragač je pronašao Tačku
I trougao može biti lopta
Srećno smo kada postanemo Most i Prozor
Što duže tražimo Ključ
Izrasta u Damoklov cvijet
Ako ga previše mirišemo otrovaćemo se
Ako ga uberemo posjećemo se
Mogućnost je brvno izmedju dvije obale
Tragač je pronašao Most i Prozor
i... nije se vratio
BIJELI VALCER U PODGORICI
Drhturi smokva, naježio se nar,
gospodstveno trpi maslina.
Đeca se raduju,
stariji ne naviknuti,
uče da hodaju po klizavici.
Iznad Morače plešu galebovi,
plešu pahuljice,
od njihovog padanja raste radost.
Na glavi mi bijela kruna,
u srcu cvjeta ledena orhideja.
Iz sobe profesora čuje se
»Na lijepom plavom Dunavu«.
Ples na krovu,
na asfaltu,
po drveću.
Na prozoru progovara azbuka,
arabeske sanjaju snove.
Automobili pokretne grudve,
zgrade sniježni eksponati.
Bijeli valcer u Podgorici.
Vile pahuljice omađijale prolaznike.
Svako prigrlio svoju želju
da postane stvarnost.
Moje riječi su moja lađa,
Marija mi postaje bliža
i sve draža, i sve slađa.
A ovaj sniježni dan
postaje naša hiža.
Na uličnim reflektorima
Aska pleše svoj zadnji ples.
Pokazuje svoju ljepotu,
vrijeme kratko za vječnost,
pamti se savršenstvo.
Drhturi smokva, naježio se nar,
gospodstveno trpi maslina.
Iznad Morače plešu galebovi,
plešu pahuljice.
Bijeli valcer u Podgorici.
ŽIVOT JE LIJEP
Svjetlosna voćka sa tamnim plodovima
Berači hrane ptice
Nose mrežu straha
Plaše prolaznike
Berači prijete
Prolaznici dozivaju nadu
U magli zalutali prolaznici i berači
Iz mreže jato larvi
Berači izvode predstavu
Publika bez očiju i ušiju
Proguta ih bezglava aždaja
Iz jaja biće Čudomor
Pomračenje opstanka
Svi putevi vode do stabla
Svi su izvođači i svi su publika
Dječak i djevojčica ispod panoa
»Život je lijep«
Oblaci listaju godine
Svjetlosnu voćku nazvaše tišina
BRAVA JE VRIJEME A KLJUČ TI SI
Brava je vrijeme a ključ ti si,
šta očekuješ i kakvo stanje,
i šta iznad tebe visi
istinu si zamijenio za vjerovanje.
Siješ li tamu
očekuj đavola u tikvi .
Ne opravdavaj manu ,
na žetvu se navikni.
Neka ti blaženost bude kompas,
ne traži uvijek zlatno runo,
kada se daviš sam potraži spas,
ne traži zasluge , to je već puno.
Nada je trava koja živi u priči,
čime da je zalijemo da preživi,
sve nam to na nešto liči,
kao dan sunčani, kao dan sivi.
Brava je vrijeme a ključ ti si,
pogledaj šta iznad tebe visi.
Nada je trava koja živi u priči,
sve nam to na nešto liči.
DVA NA MOSTU
Pobjednik je ko iz kamena oživi srce
A kamen bude biće
Ko duže baci slavljen je
Ko oživi kamen živjeće
Jedan most dva čovjeka
I ostaje jedan i jedan
Traže slavu
I davitelj i davljenik
Pobjednik je jedan
Pravila su ista
I istina ima jedno ruho
Bez obzira ko duže laže
Brže putuje sto laži
Od jedne istine
Most do mosta čovjek
Čovjek do čovjeka nesporazum
ČOVJEK – TOČAK
Na brdu traži put
Izgubljeni putnik
Bez krila
Bez čamca
U jezeru troglavi zmaj
Umjesto slamke
Graditelj mostova dade mu strpljenje
Umjesto pera
Čuvar orlova dade mu mudrost
Umjesto snage
Čitač snova podari mu maštu
Postade putnik
Čovjek balon
Čovjek kugla
Čovjek točak
Gleda se u ogledalu
Čita tajne
Mjeri vrijeme
Sada je Spavač Kamen kuće
Dozivač na brdu Tri Smokve
Zaštitnik Kod Vilinog Konjica
Čuvar tajne Princeze riba
Postao je putokaz za izgubljene
MONOLOG TRAGAČA
Majstori skrivaju Iluziju
Izgubljeni stvaraju Istoriju Mogućnosti
Iluzija u nastavcima zida Nadu
Epitaf je Tačka Mudrosti samom sebi
Pronalazač Tačke postaje Čuvar
Biografija je lift pokretni
Ili je »u kvaru«
Na čudnom smo brodu
Zvanom Smisao Života
Pješačimo plivamo letimo
Vrijeme nam je odredilo
Doba Odlaska
Doba Patnje
Doba Hrabrosti
Sagradili smo Zid Sklonište
Preoblačimo Oholost Gnjev Neodlučnost
Preoblačimo Mane i Vrline
Ples završavamo kombinacijama Opravdanja i Kolebanja
Veliki igrač na žici zavisi od sitnica
Male stvari dobijaju glavne uloge
Mrav je preskočio kita
Tragač je pronašao Tačku
I trougao može biti lopta
Srećno smo kada postanemo Most i Prozor
Što duže tražimo Ključ
Izrasta u Damoklov cvijet
Ako ga previše mirišemo otrovaćemo se
Ako ga uberemo posjećemo se
Mogućnost je brvno izmedju dvije obale
Tragač je pronašao Most i Prozor
i... nije se vratio
BIJELI VALCER U PODGORICI
Drhturi smokva, naježio se nar,
gospodstveno trpi maslina.
Đeca se raduju,
stariji ne naviknuti,
uče da hodaju po klizavici.
Iznad Morače plešu galebovi,
plešu pahuljice,
od njihovog padanja raste radost.
Na glavi mi bijela kruna,
u srcu cvjeta ledena orhideja.
Iz sobe profesora čuje se
»Na lijepom plavom Dunavu«.
Ples na krovu,
na asfaltu,
po drveću.
Na prozoru progovara azbuka,
arabeske sanjaju snove.
Automobili pokretne grudve,
zgrade sniježni eksponati.
Bijeli valcer u Podgorici.
Vile pahuljice omađijale prolaznike.
Svako prigrlio svoju želju
da postane stvarnost.
Moje riječi su moja lađa,
Marija mi postaje bliža
i sve draža, i sve slađa.
A ovaj sniježni dan
postaje naša hiža.
Na uličnim reflektorima
Aska pleše svoj zadnji ples.
Pokazuje svoju ljepotu,
vrijeme kratko za vječnost,
pamti se savršenstvo.
Drhturi smokva, naježio se nar,
gospodstveno trpi maslina.
Iznad Morače plešu galebovi,
plešu pahuljice.
Bijeli valcer u Podgorici.
ŽIVOT JE LIJEP
Svjetlosna voćka sa tamnim plodovima
Berači hrane ptice
Nose mrežu straha
Plaše prolaznike
Berači prijete
Prolaznici dozivaju nadu
U magli zalutali prolaznici i berači
Iz mreže jato larvi
Berači izvode predstavu
Publika bez očiju i ušiju
Proguta ih bezglava aždaja
Iz jaja biće Čudomor
Pomračenje opstanka
Svi putevi vode do stabla
Svi su izvođači i svi su publika
Dječak i djevojčica ispod panoa
»Život je lijep«
Oblaci listaju godine
Svjetlosnu voćku nazvaše tišina
BRAVA JE VRIJEME A KLJUČ TI SI
Brava je vrijeme a ključ ti si,
šta očekuješ i kakvo stanje,
i šta iznad tebe visi
istinu si zamijenio za vjerovanje.
Siješ li tamu
očekuj đavola u tikvi .
Ne opravdavaj manu ,
na žetvu se navikni.
Neka ti blaženost bude kompas,
ne traži uvijek zlatno runo,
kada se daviš sam potraži spas,
ne traži zasluge , to je već puno.
Nada je trava koja živi u priči,
čime da je zalijemo da preživi,
sve nam to na nešto liči,
kao dan sunčani, kao dan sivi.
Brava je vrijeme a ključ ti si,
pogledaj šta iznad tebe visi.
Nada je trava koja živi u priči,
sve nam to na nešto liči.
DVA NA MOSTU
Pobjednik je ko iz kamena oživi srce
A kamen bude biće
