drhti kap rose ... nitima paučine istkano sunce
vožnja autom ... mladi se drvoredi prestrojavaju
ljetno popodne sjena antene dira usnulu mačku
bijeli se mraz ... sam gavran odlijeće s ruke strašila
Nova godina sunce čini prozirnom ružu na staklu
ubogi starac mrvama hrani nemir golubljeg jata
ko visibabe pod snježnim kapicama ulične lampe
svjetluca nebo klizi žuta klizaljka polumjeseca
kroz žaluzine komadić ranog jutra pleše na zidu
u staroj brajdi samo još paučina sakuplja rosu
svitanje ljulja svijetlosivu zipku polumjeseca
sunčeva zraka pospanom jutru grije rosnu postelju
mjesečev titraj lagano ljulja barku oko ponoći
čvrsto za ruke djecu drže baloni i roditelji
uvijek iznova zaspi na okretištu tramvajski noćnik
zbunjeni gušter ni djeca oko njega ne znaju što bi
sjena dječaka skrila se iza sjene trošnoga plota
netom oteljen tetura sluzav telić Zemlja se vrti
na stanom panju sjena mladice nikle iz starog panja
susjed je umro iz gnijezda nad pragom viri lastavić
hladna cipela palac je pronašao rupu u sokni
načas svjetlijim ćini se sivo nebo jato gavrana
vruči crepovi cvrče s prvim kapima srpanjske kiše
opet sniježi u poštarevu tragu nove pahulje
čez trošne gatre prevlačiju se maček i zraka sonca
