Nemam više želje, a ruke umorne
Ne mogu da napišu stihove one
Koje je srce htjelo da pokloni
Na spomen samo tebi.
Duša mi je ogorčena, nemirna,
Jer ljubav moja lagano se gasi.
Povjerenje u tebe nestaje.
Snovi naši
Nikad neće biti ispunjeni.
Sada lagano postajemo stranci
Koji su se slučajno sreli na stranicama
Davno znanoga, prolaznoga, romana života.
Ionako ga nitko neće čitati,
A najmanje, kada prođe sve, mi, jedina.
Ostati će samo odaljene zvijezde
U dvije različite galaksije
Koje tinjaju tužno
U vedroj, beskrajnoj noći.
Usamljene.
ZALUTAO
Zalutao
u neku čudnu bajku
hodam godinama
kroz gustu šumu
Svjetlost tek rijetko
uspijem vidjeti
Iza ogromnih krošanja
Zlog čarobnjaka
Zalutao
u neku vremensku rupu
Gdje nepoštenje je na cijeni
Što si veči lopov
jači aplauz slijedi
Zalutao u more egoizma
gdje ljubav sa ne prizna
Gdje svatko gazi roda
a brat brata izda.
Zalutao
možda život promašio
il san loši usnio
ali ne slutim buđenje
i ne vidim kraja
rijeci suza i očaja
Gdje djeca ubijena
Svakodnevna su pojava.
Zalutao
kao šešir iznošen i stari
Nošen vjetrom sudbine
na neki sivi peron
Gdje svi me gaze
TANJA
Tanja
je voljela ptice.
Duge šetnje
kraj pruge.
Plave tramvaje
i usnule parkove.
Tanja
je voljela djecu.
Išla u neku školu
za odgajateljicu.
Prkosila suncu i lijetu.
Voljela jesenju kišu.
Tanja
je snivala Zagreb
na Trešnjevci
stan mali.
Željela obitelj i sreću
radovala se cvijeću.
Tanja
je voljela i mene.
Cijelim bićem
zaljubljene,
mlade žene.
Sce joj od tuge puklo
kada otišao
sam jedno ljeto.
U suton
kada krenu kiše
i jesen zamiriše.
Još uvijek
u sumrak
vidim Tanjino lice.
DVIJE USAMLJENE ZVIJEZDE
Nemam više želje, a ruke umorne
Ne mogu da napišu stihove one
Koje je srce htjelo da pokloni
Na spomen samo tebi.
Duša mi je ogorčena, nemirna,
Jer ljubav moja lagano se gasi.
Povjerenje u tebe nestaje.
Snovi naši
Nikad neće biti ispunjeni.
Sada lagano postajemo stranci
Koji su se slučajno sreli na stranicama
Davno znanoga, prolaznoga, romana života.
Ionako ga nitko neće čitati,
A najmanje, kada prođe sve, mi, jedina.
Ostati će samo odaljene zvijezde
U dvije različite galaksije
Koje tinjaju tužno
U vedroj, beskrajnoj noći.
Usamljene.
ZALUTAO
Zalutao
u neku čudnu bajku
hodam godinama
kroz gustu šumu
Svjetlost tek rijetko
uspijem vidjeti
Iza ogromnih krošanja
Zlog čarobnjaka
Zalutao
u neku vremensku rupu
Gdje nepoštenje je na cijeni
Što si veči lopov
jači aplauz slijedi
Zalutao u more egoizma
gdje ljubav sa ne prizna
Gdje svatko gazi roda
a brat brata izda.
Zalutao
možda život promašio
il san loši usnio
ali ne slutim buđenje
i ne vidim kraja
rijeci suza i očaja
Gdje djeca ubijena
Svakodnevna su pojava.
Zalutao
kao šešir iznošen i stari
Nošen vjetrom sudbine
na neki sivi peron
Gdje svi me gaze
TANJA
Tanja
je voljela ptice.
Duge šetnje
kraj pruge.
Plave tramvaje
i usnule parkove.
Tanja
je voljela djecu.
Išla u neku školu
za odgajateljicu.
Prkosila suncu i lijetu.
Voljela jesenju kišu.
