Evo sjedim kraj moga komina
Iz bukare pijem crnog vina
Pa ću pjesmu jednu napisati
Prijatelju mome uputiti
Slušaj Drago mili prijatelju
Ti si moju ispunio želju
To ti nikad zaboravit neću
Dok mi smrtnu ne zapale svijeću
Pozdravio si svu rodbinu svoju
A najviše nesuđenu moju
Slušaj Grozdo što ću tebi reći
Od istine ne smijem pobjeći
Mnogi momci o tebi su znali
I ovakvu pjesmu ti pjevali
Dobropoljci gdje su vaše cure
Eno cure u Dobrića Đure
I sada si kao gorska vila
Pozdravljam te ljepotice mila
Tvoje lice bijelo i rumeno
Ali nije bilo meni suđeno
Nego tvome Boži iz Brguda
To se čulo po selima svuda
Poljubi ga s koje hoćeš strane
Njegovom licu nećeš naći mane
A za mene pošalji mi sliku
Nek mi bude na ponos i diku
Da te vidim da me želja mine
Da mi moje srce odumine
Kad se sjetim tvojega pogleda
Pa se meni mirovati neda
Zato pišem ovo sitno pismo
Godinama vidili se nismo
Moje srce boluje i vene
Ljepotice što nisi kod mene
Grozda vam je dika Batajnice
Crne oči a rumena lica
Grozda vam je dika vašeg roda
Gdje se cjeni pravda i sloboda
Ljepotice o tebi toliko
Pozdravlja te nesuđeni Živko
A sada ću nastaviti dalje
Svi znadete tko vam pjesmu šalje
Zato Drago ti poslušaj mene
Neka znadu i ljudi i žene
Poslušaj me što ću reći sada
Nek se čuje sve do Beograda
Nek se znade i neka se čuje
Što vam pjesnik sada poručuje
Vratite se svi naši seljani
Nitko vam se vratiti ne brani
Vratite se svome rodnom kraju
Živjet će te bolje neg u raju
Nigdje ljepše i milije nije
Od svog kraja i od Dalmacije
Kuće su vaše sve obnovljene
I po planu one namještene
Sad imate i struju i vodu
I u kući svaku ljepšu zgodu
Asfalt vam je doša ispred kuće
Vjerovati to je nemoguće
Vjeruj meni to možete znati
Ko god dođe više se ne vrati
To vam kažem i ozbiljno velim
Od mog srca ja vam dobro želim
A za sve nas da vam kažem pravo
Hvala bogu dobro smo i zdravo
Naročito ništa novo nema
Samo narod za posa se sprema
Prošla zima došlo je proljeće
Trava raste i miriše cvijeće
Slušaj Drago možda niste znali
Da smo ovce sve rasprodali
Pa živimo kao i lordovski
Pravo reći kao i gospodski
Puna kuća pršuta i vina
Kad pogledaš gledat je milina
Nema srpa nema ni motike
Pa živimo tako bez po muke
A u braku dobro se slažemo
Mirovinu zasluženu imamo
Lijepo nam je baš u ovom stanju
Da spomenem našu kćerku Tanju
Naša Tanja kad je cura bila
Ekonomsku školu završila
Takve majka više ne rađa
U Benkovcu je glavni knjigovođa
Sve što pišem kriti se ne smije
Više Tanja Ivkovića nije
Ode naša golubica bijela
Ode ona do Pristega sela
Udade se posluži je sreća
Udade za dobroga mladića
U Batajnici neka i vi znate
Po imenu to je Kuman Ante
Pohvaljen je nekoliku puta
Nadzornik je od auto puta
Divan čovjek gledat ga milina
I on ima dva junačka sina
Vjerujte mi istina je prava
Ima Šimu i još Tomislava
U školi su pravi odlikaši
Ponosni smo to su unuci naši
To su dečki divni a i svjetski
I perfektno govore engleski
Tomislava treba pohvaliti
U nogometu on će prvak biti
On golove daje ko od šale
Tri puta je dobio pohvale
To se vidi po njegovoj struci
U Zagrebu i Virovitici
I u Zadru dobi utakmicu
Za pohvalu dobio peticu
Divan dečko gledat ga milina
Još mu nema ni deset godina
Još ga takvog ne rodi ni nana
Vidio se već preko ekrana
Divan dečko svakomu je mio
Za nagradu pehar je dobio
Za njegovo to veliko znanje
Dobio je visoko priznanje
Za njegovog divnog nogometa
Kad odraste bit će prvak svijeta
Sve je dobro fala dragom Bogu
Potužit se nikako ne mogu
Eto tako prijatelji mili
Da ste zdravi i veseli bili
Ova moja pjesma je pri kraju
Što pišem sve o mom zavičaju
Zavičaju moj premili rode
U Batajnicu ova pjesma ode
Ova pjesma sada završava
Pa milijardu primite pozdrava
Popela se subota na petak
Ove pjesme sad je završetak
Nek se čuje do sinjega mora
Hitno želim vašeg odgovora
S puno mira sreće a i zdravlja
Sve vas Živko Ivković pozdravlja.
VJEROVALI ILI NE UMIRANJA VIŠE NEMA
Da od smrti može se izbjeći
Jer su došla današnja vremena
Da vam bude vječna uspomena
Al to neće biti svakom jasno
Zato pišem od srca i glasno
Sve ću svoje uložiti snage
Uvjeriti te narode drage
Cijelom svijetu dat ću do znanja
Neće biti više umiranja
Pero piše u ruci desnici
Selo moje to su Dobropoljci
Ova pjesma daleko će stići
Zaselak je varoš Ivkovići
Nek se čuje i neka se znade
Tu nas nekolko imade
Svaki doša do stotinu ljeta
Al ta starost ništa im ne smeta
Izmisliše da neće umrijeti
Nego da će vječno živjeti
Svaki sebi on sudbinu kroji
I smrti niko se ne boji
Pomlađuju i oči i zube
Za vjekove da im isto bude
Te namjere odavno su bile
Pomladiše još i krvne žile
Dostignuše i ta dostignuća
Pomlađuju i srce i pluća
Sve to rade tako bez po muke
Pomladiše i noge i ruke
Zadobiše tu veliku slavu
Pomladiše na ramenu glavu
Pomladiše i kosu i uši
Za vjekove da im bude duši
Za njihovo to veliko djelo
Pomladiše cjelokupno tijelo
Junaci su treba im priznati
I nagrade velike im dati
Svjetske sile prave satelite
Ivkovići vječite živote
Američka jaka je tehnika
Ivkovića jača je taktika
Ako želiš rješit svoju brigu
Nek upiše se u Ivkovića knjigu
Dok se kugla oko sunca kreće
Nitko od vas umrijeti neće
Garancija to je za svakoga
Vjerujte mi imena mi moga
Zamislite što se tu dešava
Nek promisli svaka pamet zdrava
Sve do danas nitko nije znao
Nit je itko ovo dočekao
Ovu pjesmu poklanjam vam svima
Neka živi vjeke vjekovima
Eto braćo o smrti toliko
Što napisa Ivković Živko
TREĆE PISMO MOJIM PRIJATELJIMA
Evo sad sam uhvatio zgodu
Da pozdravim i i Božu i Grozdu
Pozdravljam ih milijardu puta
Na njih mislim svakoga minuta
I još imam moju želju žarku
Da sretno žive u svome braku
To im želim imena mi moga
Molim zdravlje i dragoga Boga
A i tebi Drago mili pobro
Svima skupa želim svako dobro
Pozdravljam cijelu okolicu
A najviše divnu Batajnicu
Batajnico srce od Srbije
Sve što pišem ništa lažno nije
Veliš Drago da ne držite niš živoga
Da živite ko gospoda prava
Sa fotelje da primate novce
Slušaj Drago, ja bi nešto reka
U Njemačkoj ti si pare steka
Da ti nije Genšera i Kola
Tebe bi zgrabila teška bola
Da nisi u Njemačkoj radio
Ko i drugi ti bi prosjak bio
A Srbija vaša majka mila
Da vam je ona vrata otvorila
Ona vaša nikad nije bila
Ona vam je oči zatvorila
Industrija vama slabo radi
Sve je više potrebe i gladi
Svi ste pošli sa kućnoga praga
Pa idete od nemila do nedraga
Nema više Prokljana ni mora
Nit vam sviće sa Promine zora
Vjeruj meni jedine mi duše
Nit vam bura sa Velebita puše
Vami sviće vaša nova zora
Sa Avale i sa Zlatibora
Vaš vas Tadić kao oči čuva
Košavom sa Avale duva
Suze roni a i gorko plače
Tko li traži kruha kraj pogače
Vami pogača više ni ne treba
Mjesto kruha dobivate leba
Ostaviste domovinu svoju
Gdje živješe ko bubreg u loju
Svi trebate i možete znati
Da vam duša za Hrvatskom pati
Slušaj Drago to vam kažem svima
Hrvatska je vaša domovina
U Hrvatskoj majka te rodila
I hrvatskim mlijekom zadojila
Ti se sjećaš Kose i Jaruva
Onih staza kud si ovce čuva
Ti se sjećaš i Markove grede
Tvoje oči više je ne glede
Ti se sjećaš fešte i Đurđića
Lipih cura i mladića
Ti se sjećaš tvoga rodnog polja
A u majčici tuga, nevolja
Hrvatska je liepa i bogata
Od ciloga svita je priznata
S Promine sviću zlatne zore
Imamo i naše divno more
Imamo restorane, hotele
Duž Jadranske obale cile
Milijune imamo turista
Što dolaze iz ciloga svita
Da se divnog nagledaju mjesta
Od Zagreba preko grada Splita
Moderna je i autocesta
Cili svit u nju je ulaga
Zato nam je i mila i draga
Naši stari za nju se borili
A sada je nama ostavili
To je naša stara tekovina
Da uživa naša omladina
Koju je gledati milina
Što kažeš da nam je selo pusto
Da ja nemam pravit s kime društvo
Tu ljuto si se Drago prevario
Jer odavno amo nisi bio
Nije prije kao što je sada
Mi živimo ko gospoda mlada
Ti poznaješ Punoša Damira
Divan mladić koji nema mira
I on ima aut-mercedesa
Koji stiže skoro do nebesa
Vjeruj meni ništa nije šala
On me vozi kao generala
On je isto i ponos i dika
On me vozi kao predsjednika
Stiže Božić i Nova Godina
Čestitke mi stižu sa svih strana
Vjeruj meni istina je prava
Čestitaju iz drugih država
Sve od Krke do rike Zrmanje
Dobio sam visoko priznanje
Iz Srbije kad mi netko dođe
Dočekan je i počašćen pođe
Oni dođu kod Boje i Živka
Što je nama i ponos i dika
Aparatom oni nas snimaju
Sve što Boja i Živko imaju
Kod nas dođu više kod nikoga
Za zdravlje nam mole dragog Boga
Eto Drago sada meni zbori
I na ovo pismo odgovori
Sve što pišem ništa nema laži
Već postoje i točni dokazi
Sad na kraju bila bi mi želja
Da ja dođem kod svog prijatelja
Uskoro ću biti po prilici
Popijti vino u Batajnici
Putuj, putuj moje pismo malo
Pa da nebi u zaborav palo
Neka ide do tvojega dvora
Hitno želim tvoga odgovora
Sve je prošlo sve se sad mijenja
A sad Drago, zbogom, doviđenja
PJESMA O STARIM KUĆAMA
Ovce čuvam pa se mislim što ću
Jednu pjesmu napisati hoću
O drugim sam dosta napisao
Pa nikome nije bilo žao
Sad ću nešto napisat o sebi
Imam želju a zašto i nebi
Ostao sam na starom ognjištu
Biloj dosta i traže truda i muke
Od pokojnog mog dida Luke
Sve kuće pod ploču su stale
Pod njima su grede popucale
Nije lako ovo obnoviti
A još teže u njima živiti
Stara kuća više nije nova
Pomoć dala nešto i obnova
Kad sam kuću malo popravio
Tad sam ipak zadovoljan bio
Al’ s radovima gotovo još nije
Ostalo je ono najvažnije
To je WC a i kupatilo
Što je teško napraviti bilo
Mali prostor a litica tvrda
Kao da je iz Jaruva brda
Stalno mislim i danju i noću
Tko će meni ovdje to pomoći
Bog mi dade ljude odabrane
I u svijetu mnogo poštovane
Dao mi je Nevena i Željka
Pamtiti ću ih stalno dovijeka
Dva čovjeka napraviše čuda
Jer su mnogo uložili truda
Zaslužuju svako poštovanje
To im želim staviti na znanje
Oni rade kao sokolovi
Svatko pita odakle mi ovi
Reći ću vam imena mi moga
Iz Rodaljica sela pitomoga
Još ih pita za njihova imena
Kamberova roda i plemena
Instrumente oni sve imaju
Kao da se na svemir spremaju
Tu imaju svakoga alata
Svaki spreman svojega zanata
Bur mašina i još brusilica
Pa svrdlove model bušilica
Oni buše sudbina ih prati
Al’ od posla neće odustati
Kao da su negdje u rudniku
Kada buše crni dim se mota
To je bilo gledati strahota
Ljutac kamen tvrđi od željeza
Njih dvojica od njega ne preza
Stalno buše strašni znoj ih lije
Ja ih gledam njima lako nije
Molim Boga a i Gospu dragu
Daj im Bože još i bolju snagu
Imali su snage a i volje
Da naprave kako je najbolje
Kad ovo sve redom izbušiše
I podlogu tvrdu postaviše
Govore mi obadva u lice
Sada moraš postavit pločice
Tko će meni tu pružiti ruku
Ja pozivam moga zeta Luku
On je majstor od keramike
Ima jednog svoga pomoćnika
Neka znade ta njegova žena
Ima čaglja svojega Mladena
Vjerujte mi živa je istina
Ljuta guja prava Hrvatina
Njih dvojica ovaj posa rade
To se rukom opisat ne dade
Luka stavlja ploče po propisu
Što tu nikad postojale nisu
Ploču crta okom odmjerava
Ploču reže ta njegova sprava
Postaviše špine i pločice
Sad je WC izmj’enio lice
Zlatne špine na zidu blistaju
Kao da u sebi dragulje imaju
Elemente na njih postaviše
To ne može pero da opiše
Redom ću ih sada nabrojiti
A tko želi može poslušati
U kantunu tu je i tuš kada
Postojala nije tu nikada
Na zidu se sjaji ogledalo
Što tu nikad nije postojalo
A do njega držač za peškire
Ko se umije nek se i obriše
Tu imade i još zgoda fina
Tu je bojler i još veš mašina
Na plafonu divna sijalica
Veše vrata tu je grijalica
Vjerujte mi kod nje nema šale
Kada gore sve tri spirale
Tu je bilo djedovo stubište
A kasnije očevo ognjište
A sad to je pogledati dično
Ko u raju to je nešto slično
Divota je pogledati ovo
Od staroga napraviše novo
Kad pogledaš tu je svaka zgoda
Tu je hladna i još topla voda
Kad se okupaš u toploj vodi
Ponovno se čovjek preporodi
A sada ću govoriti njemu
Neka iskopa septičku jamu
Tu ću pozvat Bačić Danijela
Koga pozna Dalmacija cijela
Pohvalit ću hrabroga mladića
Rodom je iz sela Lisičića
I on hoće kune da ubere
Od oca je poštenoga Jere
Ja bih ovu pjesmu završio
Sve radnike svoje pohvalio
Svima hvala što su napravili
Mi smo sa svim zadovoljni bili
Ja im želim uspjeha i sreće
Vaš vas pjesnik zaboravit neće
Da budete srca razigrana
I živite sto godina dana
Da se mome ocu sad dignuti
I očima svojim sve vidjeti
A i mojoj dragoj Iki majci
Koja leži u crnoj zemljici
Da je ona ovo sve vidila
Crna zemlja lakša bi joj bila
Pero moje neće nikad stati
I još ću ovo malo dodati
Nekada su nama rekli
Do starosti sve smo ipak stekli
Molili se i noću i danju
Bog nam dade našu kćerku Tanju
Našu Tanju gledat je milina
Koja rodi dva junačka sina
Vjerujte mi istina je prava
Rodi Šimu i još Tomislava
Ovo pišem tako bez po muke
Ponosni smo na naše unuke
Bog im dao zdravlje i veselje
To su sada naše žarke želje
Ovo pišem, plačem od radosti
Kada nisam moga u mladosti
Vjerujte mi živa je istina
Moje pjesme čitat je milina
Tko ne znade neka je pročita
Nek se čuje preko cilog svita
Nek je čita malo i veliko
Što to napisa Ivković Živko
Pozdravljamo naše prijatelje
Mi smo naše ostvarili želje
Kad smo počeli normalno živit
Stare kuće moramo napustit
Jer drugoga neće biti ljeka
Priroda je jača od čovjeka
Kraj je pjesmi i više je nema
Prijatelji moji, doviđenja.
PJESMA KOJA SE NE ZABORAVLJA
Pišem pjesmu sada najmiliju
Pa je pišem dragom prijatelju
Ova pjesma sada je na snagi
Pa je šaljem iz Dobrića Dragi
Slušaj Drago stari prijatelju
Ispuni mi sada moju želju
Ispuni je molim te ko Boga
Ti poslušaj prijatelja svoga
Pozdravi mi Mišu svoga sina
Kojega je gledati milina
I njegovu ženu odabranu
Po imenu gospođu Snježanu
Pozdravi mi svoje kćeri mile
To su meni sada želje bile
To ti pišem sada bez po muke
Pozdravi mi i svoje unuke
Sada imam želju neviđenu
Nesuđena ja ti neću kriti
Od srca te želim pozdraviti
Bog ti dao zdravlje i veselje
To su sada moje tople želje
Nek si lijepa i to mi je želja
Doznao sam preko prijatelja
Dok se kugla zemaljska okreće
Nesuđeni zaboravit te neće
Pozdravi mi svoga divnog muža
Divnog muža ko pitoma ruža
Tebi šaljem milijardu pozdrava
I tvom Boži koji s tobom spava
Kad sam s tvojim bratom razgovara
Divan čovjek da mu nema para
Vjeruj meni istina je cijela
Nazvao me preko mobitela
I on kaže da ste sretni bili
Kad ste moje pozdrave primili
Primite pozdrav kao i do sada
Među nama prijateljstvo vlada
Sve što pišem kriti se ne smije
Pozdravi mi sestre obadvije
I njihove poštovane ljude
Nek im sretno i veselo bude
Poštovanje ne smije da fali
Milijardu ste pozdrava nam dali
A mi vama milijardu i više
To ne može pero da opiše
Eto tako dragi prijatelji
To vam pišem baš po mojoj želji
To vam želim svima dat na znanje
Kad ste stekli takvo poštovanje
Neka vam je i ponos i dika
Primite pozdrav od Živka pjesnika
To vam pišem baš u ime svoje
Primite pozdrav i od Boje moje
Ja bih sada najsretniji i bio
U mojoj kući kad bi vam nazdravio
Ima dobrog pršuta i vina
Pa bih lijepo nazdravio svima
Crnog vina i dobre žutice
Kad ga piješ rumeni se lice
Svatko od vas javite se meni
Prijatelji ne zaboravljeni
I u svom srcu nisam ima mira
Dok vam nisam pjesmu izdiktira
Neka vam bude ona uspomena
Da čitate za sva vremena
Pjesmu pišem prije rujne zore
Rado čekam vaše odgovore
Moje pjesme čitat je milota
Pjesme su mi pola mog života
Ja bih ovu pjesmu završio
I sve skupa milo pozdravio
Zdravo bili rujno vino pili
A i s nama skupa nazdravili
Kraj je pjesmi i više je nema
Prijatelji moji doviđenja
Sve vas Živko Ivković pozdravlja
Iz Dobropoljaca sa pjesmom se javlja
Eto Drago sada meni zbori
I na ovu pjesmu odgovori
Zeleni se zelen bor
Želim brzi odgovor
Doviđenja prijatelji
PISMO DRAGIM PRIJATELJIMA
Evo sjedim kraj moga komina
Iz bukare pijem crnog vina
Pa ću pjesmu jednu napisati
Prijatelju mome uputiti
Slušaj Drago mili prijatelju
Ti si moju ispunio želju
To ti nikad zaboravit neću
Dok mi smrtnu ne zapale svijeću
Pozdravio si svu rodbinu svoju
A najviše nesuđenu moju
Slušaj Grozdo što ću tebi reći
Od istine ne smijem pobjeći
Mnogi momci o tebi su znali
I ovakvu pjesmu ti pjevali
Dobropoljci gdje su vaše cure
Eno cure u Dobrića Đure
I sada si kao gorska vila
Pozdravljam te ljepotice mila
Tvoje lice bijelo i rumeno
Ali nije bilo meni suđeno
Nego tvome Boži iz Brguda
To se čulo po selima svuda
Poljubi ga s koje hoćeš strane
Njegovom licu nećeš naći mane
A za mene pošalji mi sliku
Nek mi bude na ponos i diku
Da te vidim da me želja mine
Da mi moje srce odumine
Kad se sjetim tvojega pogleda
Pa se meni mirovati neda
Zato pišem ovo sitno pismo
Godinama vidili se nismo
Moje srce boluje i vene
Ljepotice što nisi kod mene
Grozda vam je dika Batajnice
Crne oči a rumena lica
Grozda vam je dika vašeg roda
Gdje se cjeni pravda i sloboda
Ljepotice o tebi toliko
Pozdravlja te nesuđeni Živko
A sada ću nastaviti dalje
Svi znadete tko vam pjesmu šalje
Zato Drago ti poslušaj mene
Neka znadu i ljudi i žene
Poslušaj me što ću reći sada
Nek se čuje sve do Beograda
Nek se znade i neka se čuje
Što vam pjesnik sada poručuje
Vratite se svi naši seljani
Nitko vam se vratiti ne brani
Vratite se svome rodnom kraju
Živjet će te bolje neg u raju
Nigdje ljepše i milije nije
Od svog kraja i od Dalmacije
Kuće su vaše sve obnovljene
I po planu one namještene
Sad imate i struju i vodu
I u kući svaku ljepšu zgodu
Asfalt vam je doša ispred kuće
Vjerovati to je nemoguće
Vjeruj meni to možete znati
Ko god dođe više se ne vrati
To vam kažem i ozbiljno velim
Od mog srca ja vam dobro želim
A za sve nas da vam kažem pravo
Hvala bogu dobro smo i zdravo
Naročito ništa novo nema
Samo narod za posa se sprema
Prošla zima došlo je proljeće
Trava raste i miriše cvijeće
Slušaj Drago možda niste znali
Da smo ovce sve rasprodali
Pa živimo kao i lordovski
Pravo reći kao i gospodski
Puna kuća pršuta i vina
Kad pogledaš gledat je milina
Nema srpa nema ni motike
Pa živimo tako bez po muke
A u braku dobro se slažemo
Mirovinu zasluženu imamo
Lijepo nam je baš u ovom stanju
Da spomenem našu kćerku Tanju
Naša Tanja kad je cura bila
Ekonomsku školu završila
Takve majka više ne rađa
U Benkovcu je glavni knjigovođa
Sve što pišem kriti se ne smije
Više Tanja Ivkovića nije
Ode naša golubica bijela
Ode ona do Pristega sela
Udade se posluži je sreća
Udade za dobroga mladića
U Batajnici neka i vi znate
Po imenu to je Kuman Ante
Pohvaljen je nekoliku puta
Nadzornik je od auto puta
Divan čovjek gledat ga milina
I on ima dva junačka sina
Vjerujte mi istina je prava
Ima Šimu i još Tomislava
U školi su pravi odlikaši
Ponosni smo to su unuci naši
To su dečki divni a i svjetski
I perfektno govore engleski
Tomislava treba pohvaliti
U nogometu on će prvak biti
On golove daje ko od šale
Tri puta je dobio pohvale
To se vidi po njegovoj struci
U Zagrebu i Virovitici
I u Zadru dobi utakmicu
Za pohvalu dobio peticu
Divan dečko gledat ga milina
Još mu nema ni deset godina
Još ga takvog ne rodi ni nana
Vidio se već preko ekrana
Divan dečko svakomu je mio
Za nagradu pehar je dobio
Za njegovo to veliko znanje
Dobio je visoko priznanje
Za njegovog divnog nogometa
Kad odraste bit će prvak svijeta
Sve je dobro fala dragom Bogu
Potužit se nikako ne mogu
Eto tako prijatelji mili
Da ste zdravi i veseli bili
Ova moja pjesma je pri kraju
Što pišem sve o mom zavičaju
Zavičaju moj premili rode
U Batajnicu ova pjesma ode
Ova pjesma sada završava
Pa milijardu primite pozdrava
Popela se subota na petak
Ove pjesme sad je završetak
Nek se čuje do sinjega mora
Hitno želim vašeg odgovora
S puno mira sreće a i zdravlja
Sve vas Živko Ivković pozdravlja.
VJEROVALI ILI NE UMIRANJA VIŠE NEMA
Da od smrti može se izbjeći
Jer su došla današnja vremena
Da vam bude vječna uspomena
Al to neće biti svakom jasno
Zato pišem od srca i glasno
Sve ću svoje uložiti snage
Uvjeriti te narode drage
Cijelom svijetu dat ću do znanja
Neće biti više umiranja
Pero piše u ruci desnici
Selo moje to su Dobropoljci
Ova pjesma daleko će stići
Zaselak je varoš Ivkovići
Nek se čuje i neka se znade
Tu nas nekolko imade
Svaki doša do stotinu ljeta
Al ta starost ništa im ne smeta
Izmisliše da neće umrijeti
Nego da će vječno živjeti
Svaki sebi on sudbinu kroji
I smrti niko se ne boji
Pomlađuju i oči i zube
Za vjekove da im isto bude
Te namjere odavno su bile
Pomladiše još i krvne žile
Dostignuše i ta dostignuća
Pomlađuju i srce i pluća
Sve to rade tako bez po muke
Pomladiše i noge i ruke
Zadobiše tu veliku slavu
Pomladiše na ramenu glavu
Pomladiše i kosu i uši
Za vjekove da im bude duši
Za njihovo to veliko djelo
Pomladiše cjelokupno tijelo
Junaci su treba im priznati
I nagrade velike im dati
Svjetske sile prave satelite
Ivkovići vječite živote
Američka jaka je tehnika
Ivkovića jača je taktika
Ako želiš rješit svoju brigu
Nek upiše se u Ivkovića knjigu
Dok se kugla oko sunca kreće
Nitko od vas umrijeti neće
Garancija to je za svakoga
Vjerujte mi imena mi moga
Zamislite što se tu dešava
Nek promisli svaka pamet zdrava
Sve do danas nitko nije znao
Nit je itko ovo dočekao
Ovu pjesmu poklanjam vam svima
Neka živi vjeke vjekovima
Eto braćo o smrti toliko
Što napisa Ivković Živko
TREĆE PISMO MOJIM PRIJATELJIMA
Evo sad sam uhvatio zgodu
Da pozdravim i i Božu i Grozdu
Pozdravljam ih milijardu puta
Na njih mislim svakoga minuta
I još imam moju želju žarku
Da sretno žive u svome braku
To im želim imena mi moga
Molim zdravlje i dragoga Boga
A i tebi Drago mili pobro
Svima skupa želim svako dobro
Pozdravljam cijelu okolicu
A najviše divnu Batajnicu
Batajnico srce od Srbije
Sve što pišem ništa lažno nije
Veliš Drago da ne držite niš živoga
Da živite ko gospoda prava
Sa fotelje da primate novce
Slušaj Drago, ja bi nešto reka
U Njemačkoj ti si pare steka
Da ti nije Genšera i Kola
Tebe bi zgrabila teška bola
Da nisi u Njemačkoj radio
Ko i drugi ti bi prosjak bio
A Srbija vaša majka mila
Da vam je ona vrata otvorila
Ona vaša nikad nije bila
Ona vam je oči zatvorila
Industrija vama slabo radi
Sve je više potrebe i gladi
Svi ste pošli sa kućnoga praga
Pa idete od nemila do nedraga
Nema više Prokljana ni mora
Nit vam sviće sa Promine zora
Vjeruj meni jedine mi duše
Nit vam bura sa Velebita puše
Vami sviće vaša nova zora
Sa Avale i sa Zlatibora
Vaš vas Tadić kao oči čuva
Košavom sa Avale duva
Suze roni a i gorko plače
Tko li traži kruha kraj pogače
Vami pogača više ni ne treba
Mjesto kruha dobivate leba
Ostaviste domovinu svoju
Gdje živješe ko bubreg u loju
Svi trebate i možete znati
Da vam duša za Hrvatskom pati
Slušaj Drago to vam kažem svima
Hrvatska je vaša domovina
U Hrvatskoj majka te rodila
I hrvatskim mlijekom zadojila
Ti se sjećaš Kose i Jaruva
Onih staza kud si ovce čuva
Ti se sjećaš i Markove grede
Tvoje oči više je ne glede
Ti se sjećaš fešte i Đurđića
Lipih cura i mladića
Ti se sjećaš tvoga rodnog polja
A u majčici tuga, nevolja
Hrvatska je liepa i bogata
Od ciloga svita je priznata
S Promine sviću zlatne zore
Imamo i naše divno more
Imamo restorane, hotele
Duž Jadranske obale cile
Milijune imamo turista
Što dolaze iz ciloga svita
Da se divnog nagledaju mjesta
Od Zagreba preko grada Splita
Moderna je i autocesta
Cili svit u nju je ulaga
Zato nam je i mila i draga
Naši stari za nju se borili
A sada je nama ostavili
To je naša stara tekovina
Da uživa naša omladina
Koju je gledati milina
Što kažeš da nam je selo pusto
Da ja nemam pravit s kime društvo
Tu ljuto si se Drago prevario
Jer odavno amo nisi bio
Nije prije kao što je sada
Mi živimo ko gospoda mlada
Ti poznaješ Punoša Damira
Divan mladić koji nema mira
I on ima aut-mercedesa
Koji stiže skoro do nebesa
Vjeruj meni ništa nije šala
On me vozi kao generala
On je isto i ponos i dika
On me vozi kao predsjednika
Stiže Božić i Nova Godina
Čestitke mi stižu sa svih strana
Vjeruj meni istina je prava
Čestitaju iz drugih država
Sve od Krke do rike Zrmanje
Dobio sam visoko priznanje
Iz Srbije kad mi netko dođe
Dočekan je i počašćen pođe
Oni dođu kod Boje i Živka
Što je nama i ponos i dika
Aparatom oni nas snimaju
Sve što Boja i Živko imaju
Kod nas dođu više kod nikoga
Za zdravlje nam mole dragog Boga
Eto Drago sada meni zbori
I na ovo pismo odgovori
Sve što pišem ništa nema laži
Već postoje i točni dokazi
Sad na kraju bila bi mi želja
Da ja dođem kod svog prijatelja
Uskoro ću biti po prilici
Popijti vino u Batajnici
Putuj, putuj moje pismo malo
Pa da nebi u zaborav palo
Neka ide do tvojega dvora
Hitno želim tvoga odgovora
Sve je prošlo sve se sad mijenja
A sad Drago, zbogom, doviđenja
PJESMA O STARIM KUĆAMA
Ovce čuvam pa se mislim što ću
Jednu pjesmu napisati hoću
O drugim sam dosta napisao
Pa nikome nije bilo žao
Sad ću nešto napisat o sebi
Imam želju a zašto i nebi
Ostao sam na starom ognjištu
Biloj dosta i traže truda i muke
Od pokojnog mog dida Luke
Sve kuće pod ploču su stale
Pod njima su grede popucale
Nije lako ovo obnoviti
A još teže u njima živiti
Stara kuća više nije nova
Pomoć dala nešto i obnova
Kad sam kuću malo popravio
Tad sam ipak zadovoljan bio
Al’ s radovima gotovo još nije
Ostalo je ono najvažnije
To je WC a i kupatilo
Što je teško napraviti bilo
Mali prostor a litica tvrda
Kao da je iz Jaruva brda
Stalno mislim i danju i noću
Tko će meni ovdje to pomoći
Bog mi dade ljude odabrane
I u svijetu mnogo poštovane
Dao mi je Nevena i Željka
Pamtiti ću ih stalno dovijeka
Dva čovjeka napraviše čuda
Jer su mnogo uložili truda
Zaslužuju svako poštovanje
To im želim staviti na znanje
Oni rade kao sokolovi
Svatko pita odakle mi ovi
Reći ću vam imena mi moga
Iz Rodaljica sela pitomoga
Još ih pita za njihova imena
Kamberova roda i plemena
Instrumente oni sve imaju
Kao da se na svemir spremaju
Tu imaju svakoga alata
Svaki spreman svojega zanata
Bur mašina i još brusilica
Pa svrdlove model bušilica
Oni buše sudbina ih prati
Al’ od posla neće odustati
Kao da su negdje u rudniku
Kada buše crni dim se mota
To je bilo gledati strahota
Ljutac kamen tvrđi od željeza
Njih dvojica od njega ne preza
Stalno buše strašni znoj ih lije
Ja ih gledam njima lako nije
Molim Boga a i Gospu dragu
Daj im Bože još i bolju snagu
Imali su snage a i volje
Da naprave kako je najbolje
Kad ovo sve redom izbušiše
I podlogu tvrdu postaviše
Govore mi obadva u lice
Sada moraš postavit pločice
Tko će meni tu pružiti ruku
Ja pozivam moga zeta Luku
On je majstor od keramike
Ima jednog svoga pomoćnika
Neka znade ta njegova žena
Ima čaglja svojega Mladena
Vjerujte mi živa je istina
Ljuta guja prava Hrvatina
Njih dvojica ovaj posa rade
To se rukom opisat ne dade
Luka stavlja ploče po propisu
Što tu nikad postojale nisu
Ploču crta okom odmjerava
Ploču reže ta njegova sprava
Postaviše špine i pločice
Sad je WC izmj’enio lice
Zlatne špine na zidu blistaju
Kao da u sebi dragulje imaju
Elemente na njih postaviše
To ne može pero da opiše
Redom ću ih sada nabrojiti
A tko želi može poslušati
U kantunu tu je i tuš kada
Postojala nije tu nikada
Na zidu se sjaji ogledalo
Što tu nikad nije postojalo
A do njega držač za peškire
Ko se umije nek se i obriše
Tu imade i još zgoda fina
Tu je bojler i još veš mašina
Na plafonu divna sijalica
Veše vrata tu je grijalica
Vjerujte mi kod nje nema šale
Kada gore sve tri spirale
Tu je bilo djedovo stubište
A kasnije očevo ognjište
A sad to je pogledati dično
Ko u raju to je nešto slično
Divota je pogledati ovo
Od staroga napraviše novo
Kad pogledaš tu je svaka zgoda
Tu je hladna i još topla voda
Kad se okupaš u toploj vodi
Ponovno se čovjek preporodi
A sada ću govoriti njemu
Neka iskopa septičku jamu
Tu ću pozvat Bačić Danijela
Koga pozna Dalmacija cijela
Pohvalit ću hrabroga mladića
Rodom je iz sela Lisičića
I on hoće kune da ubere
Od oca je poštenoga Jere
Ja bih ovu pjesmu završio
Sve radnike svoje pohvalio
Svima hvala što su napravili
Mi smo sa svim zadovoljni bili
Ja im želim uspjeha i sreće
Vaš vas pjesnik zaboravit neće
Da budete srca razigrana
I živite sto godina dana
Da se mome ocu sad dignuti
I očima svojim sve vidjeti
A i mojoj dragoj Iki majci
Koja leži u crnoj zemljici
Da je ona ovo sve vidila
Crna zemlja lakša bi joj bila
Pero moje neće nikad stati
I još ću ovo malo dodati
Nekada su nama rekli
Do starosti sve smo ipak stekli
Molili se i noću i danju
Bog nam dade našu kćerku Tanju
Našu Tanju gledat je milina
Koja rodi dva junačka sina
Vjerujte mi istina je prava
Rodi Šimu i još Tomislava
Ovo pišem tako bez po muke
Ponosni smo na naše unuke
Bog im dao zdravlje i veselje
To su sada naše žarke želje
Ovo pišem, plačem od radosti
Kada nisam moga u mladosti
Vjerujte mi živa je istina
Moje pjesme čitat je milina
Tko ne znade neka je pročita
Nek se čuje preko cilog svita
Nek je čita malo i veliko
Što to napisa Ivković Živko
Pozdravljamo naše prijatelje
Mi smo naše ostvarili želje
Kad smo počeli normalno živit
Stare kuće moramo napustit
Jer drugoga neće biti ljeka
Priroda je jača od čovjeka
Kraj je pjesmi i više je nema
Prijatelji moji, doviđenja.
PJESMA KOJA SE NE ZABORAVLJA
Pišem pjesmu sada najmiliju
Pa je pišem dragom prijatelju
Ova pjesma sada je na snagi
Pa je šaljem iz Dobrića Dragi
Slušaj Drago stari prijatelju
Ispuni mi sada moju želju
Ispuni je molim te ko Boga
Ti poslušaj prijatelja svoga
Pozdravi mi Mišu svoga sina
Kojega je gledati milina
I njegovu ženu odabranu
Po imenu gospođu Snježanu
Pozdravi mi svoje kćeri mile
To su meni sada želje bile
To ti pišem sada bez po muke
Pozdravi mi i svoje unuke
Sada imam želju neviđenu
Nesuđena ja ti neću kriti
Od srca te želim pozdraviti
Bog ti dao zdravlje i veselje
To su sada moje tople želje
Nek si lijepa i to mi je želja
Doznao sam preko prijatelja
Dok se kugla zemaljska okreće
Nesuđeni zaboravit te neće
Pozdravi mi svoga divnog muža
Divnog muža ko pitoma ruža
Tebi šaljem milijardu pozdrava
I tvom Boži koji s tobom spava
Kad sam s tvojim bratom razgovara
Divan čovjek da mu nema para
Vjeruj meni istina je cijela
Nazvao me preko mobitela
I on kaže da ste sretni bili
Kad ste moje pozdrave primili
Primite pozdrav kao i do sada
Među nama prijateljstvo vlada
Sve što pišem kriti se ne smije
Pozdravi mi sestre obadvije
I njihove poštovane ljude
Nek im sretno i veselo bude
Poštovanje ne smije da fali
Milijardu ste pozdrava nam dali
A mi vama milijardu i više
To ne može pero da opiše
Eto tako dragi prijatelji
To vam pišem baš po mojoj želji
To vam želim svima dat na znanje
Kad ste stekli takvo poštovanje
Neka vam je i ponos i dika
Primite pozdrav od Živka pjesnika
To vam pišem baš u ime svoje
Primite pozdrav i od Boje moje
Ja bih sada najsretniji i bio
U mojoj kući kad bi vam nazdravio
Ima dobrog pršuta i vina
Pa bih lijepo nazdravio svima
Crnog vina i dobre žutice
Kad ga piješ rumeni se lice
Svatko od vas javite se meni
Prijatelji ne zaboravljeni
I u svom srcu nisam ima mira
Dok vam nisam pjesmu izdiktira
Neka vam bude ona uspomena
Da čitate za sva vremena
Pjesmu pišem prije rujne zore
Rado čekam vaše odgovore
Moje pjesme čitat je milota
Pjesme su mi pola mog života
Ja bih ovu pjesmu završio
I sve skupa milo pozdravio
Zdravo bili rujno vino pili
A i s nama skupa nazdravili
Kraj je pjesmi i više je nema
Prijatelji moji doviđenja
Sve vas Živko Ivković pozdravlja
Iz Dobropoljaca sa pjesmom se javlja
Eto Drago sada meni zbori
I na ovu pjesmu odgovori
