Ove godine ne idemo na more kao ni prethodne. Uživamo ispražnjen, neki sasvim drugi grad.
Kada zagrije vraćamo se kući. Gledamo Tour De France dok nas ne savlada san.
Tramvaji su jutros kasnili zbog lagane kiše kao i uvijek. Ljudi su se nervirali, psovali, gurali potpuno bezobzirno.
Jesam li sama u ovom gradu u kojem nitko nema vremena? Hodam po kiši u dobrim čizmama, bez ljutnje ipak stižem.
Ovaj grad ne liči na sebe već odavno. Ali klinci i dalje slušaju Azru i Pistolse.
U mome parku sagradili su urbane vile. Umjesto ljuljački cvile ograde s alarmom.
U banku i poštu nikad ne idem bez čokolade. Najradije bih nosila i kavu u pljoski.
Od čekanja u redu uvijek mi je loše. Isto kao od vožnje autom u špici, pa derem cipele.
Bolnički hodnici su poput labirinta. Ali ipak ne ulijevaju strah.
Danas sam se opet izgubila. Mjesto na koje sam došla bilo je svježe oličeno.
Jesen pomalo završava noćnim snijegom. Odlazi s jutarnjim mrazom koji ga fiksira.
Vidim kroz maglu svjetla na aveniji. Pred pekarom je kombi sa svježim kruhom.
U bifeu kvartski alkosi truse prve konjake. A uredski ljudi vruće duple kave.
Hodam prema stanici s kapom preko ušiju. Nove crvene rukavice uveseljavaju moje jutro.
Okus prepečenih krumpira izaziva mi ugodu. Podsjeća me na nešto čega se ne mogu sjetiti.
Dok perem suđe sasvim sam spokojna. Kažeš da je smiješno, ali osjećam se kao Venera.
Pred sumrak se pokazalo zagasito sunce. Otvaram prozor dok je još dan.
Odnekud dopire miris pečenog biskvita. Dok se kava kuha hvata me sjeta.
Treba izvaditi meso iz zamrzivača, otpiti i narezati. Kupiti povrće, šećer i čaj, opeglati zavjesu.
Danas sam usporena i nerazgibanih misli. U fotelji bih čitala Tourniera dok se ne smrači.
Noćas sam sanjala da me progone slonovi. U sanjarici piše da će se dogoditi nešto iznenadno.
Pokipjela mi je kava, sasvim uobičajeno. Zaštopao se sudoper, sasvim normalno.
Prvog prvog u pola osam ujutro je sasvim tiho. Bez ulične buke dan je doista praznik.
Doručkujemo polako i pričamo spokojno. Sreća ima okus lipovog meda i maslaca.
Starac na štakama s debelim naočalama prodaje četiri iznošena kačketa u pothodniku na Savici.
Radnici natankani gemištom renoviraju susjedni stan uz pjesmu i buku maljeva, bušilica, brusilica.
Od jučer nam ne radi grijanje, no sunce obasjava moje prozore spašavajući me od zimskog sna.
Uvijek sanjam hodnike u noći punog mjeseca. Noćas su bili obloženi baršunom. I sjela sam u lotos.
Čekam sunce da dan krene prema plusu. Tražim kapu i rukavice i šal. Naranče na tržnici čekaju.
Noćas sam sanjala da je pao snijeg. Na TV-u jutros kažu da će se zbiti prekosutra.
U snu sam hodala bosa i vedra, u pidžami. Snijeg je bio poput mljevenog šećera.
