Ti si ipak netko
iza zavjese
i samo rijetke oči znaju taj pogled
pred očima ti se odigrava život
a ti si
miran
nijem
nevidljiv
na dlan daljine od svega
a nepoznat
nepozvan
i samo si šaptač
onima što
plešu
glume
žive
ako zastanu u koraku života
ti uskočiš
i na prvi znak oporavka
pospremiš sve svoje tragove
spakiraš se
nestaneš
i već si u svom sobičku
zamotan u strpljivost
i iščekivanje
skriven zavjesom nepostojanja
obilježen šaptom
i ozvučen tišinom.
BALERINA
Pitaš
bih li zaplesao
s balerinom iz tvojih očiju
a ne znaš, ili bar zaboravljaš
na olovne vojnike u mojim stopalima,
potiskuješ misao da sada ne ratuju na
tuđem teritoriju,
čuvaju svoja primirja,
najčešće samo iščekuju na granicama svojih svjetova,
koji put mahnem zastavom mojih boja
ali tvoja balerina pleše
samo već uhodane koreografije
sad već osjećam
pokretanje svojih stopala
vojnici otkazuju poslušnost
skidaju uniforme
pretvaraju se u podanike mirovnih misija
odlaze ti ususret
ali tvoja igračica ne poznaje takve likove,
isključuje zvukove za ples,
kupi svoje igračke,
blago se naklanja i
nestaje.
DRVO
Posadit ću drvo
jednom
daleko od svih šuma
od njihovih hladova i zaštita
od mrakova njihovih
i zvijeri
od čopora stabala
gdje se ne bi vidjelo
ni disalo
ne želim jedno iz gomile
svoje drvo želim
ukorijenjeno
u zemlju koja je samo njegova
pod kupolom samo svog komada neba
i nikom da ne pravi sjenu
niti u bilo kojem hladu da lista
drvo koje ište baš svoj komad vjetra
nebitno s koje će strane doći
nevažno koliko će ga lomiti
i samo svoju kišu će imati.
Drvo posaditi, maštam,
grane mu pustiti u svjetove
pa sjesti,
s njim
sloviti i sanjati
LOVINA
ja sam lovina u vašim pohodima
svjestan sam svakog koraka
i trenutka u mojim tragovima
znam sve vaše zamke
obilazim ih često
čak ih sa smiješkom pogledam
shvaćajući koliki ste amateri ponekad
iako se ponekad uhvatim uhvaćenim
zastanutim u pokretu
utonulim u vaše glibove
i dok se prisvjestim
već sam odnesen dalje
Udišem na suncu svježe vjetrove
razmišljajući o tami vaših šuma
imam glas koji govori da lovite ponekad
samo mene
osvrćem se po sebi
ne nalazim ništa vrijedno
tog progona
ništa uzvišeno čini mi se
na prvi tren
Vjerojatno
negdje duboko u meni
u nekom dijelu
ili razasut
živi Netko drugi
a ja sam Mu samo nosač
i glas
ne mjenja ništa sama spoznaja-
da sam ja lovina u vašim pohodima.
MJESTO ZA SNOVE
Gdje će mo
odložiti snove ko poražena vojska
puške,
tajne planove,
ko ti svoje ruke nakon mene,
velike snove na odlasku, pitam,
gdje i kome trebaju,
ali moramo ih negdje
ostaviti
kad nas pozovu
negdje moramo odbaciti
ko ukradeno,
silom prisvojeno,
oteto,
i u trenu ih se trebamo riješiti,
jer s njima se ne ide na druge obale,
na sudište,
odredište,
na počivalište,
ali nitko nije rekao gdje snove ostaviti,
svete knjige o drugome su pisale,
u pjesmama se to nije spominjalo
a mnogi ih nisu ni imali.
Snove…
TIŠINE MOJEGA SVIJETA
Tišine
mojega svijeta
samo su maske
zavezane oči za
polaznike neuke pripravnike
ne igra svatko
tu igru
žetoni su
danas
kapljice
možeš birati
znoj
krv
nemaju mnogi tu
valutu
al pitaju
ištu
baš kao hljeba hljeba Gospodaru ali ovo nikad nisu
vidjeli
tišine mojeg svijeta
glasovi su
rasuti
u vrijeme
Tišine
Tišine
ja znam kako glasno zbore
VUKOVI
Danas sam opet hranio vukove
naoštreni očnjaci posloženi
iščekuju meso
odmotavam svoje želje
previše toga je zbijeno za samo jednu porciju
komadam odvajam ostavljam za
poslije
čini mi se
duže će trajati
bacit ću im samo toliko da ih održim na životu
moji su
rasli su sa mnom
bacam im
hranim ih
i bijele
i crne
a onda oni sami
otimaju jedni drugima
oni ne ostavljaju ništa za poslije
znaju me
znaju da ću im opet baciti komad
čekaju
tu moju slabost
ili velikodušnost...
svaki vuk ima
svoje ime za to
Danas sam opet hranio vukove
odmotavam svoje želje
odavno već znam koji što voli...
ZALUTAO
Zalutao sam…
Shvatio sam
ipak je previše vremena prošlo.
Možda bih se
i mogao vratiti,
otprilike znam
gdje sam zalutao,
pronašao bih pravi put
pa iznova krenuo
i kad bih se vratio
na kritično mjesto
tad bi
već ovo sada bilo
davno,stvarno davno,
pa bi se
oduljilo,stvarno oduljilo.
A i ovakav put
mi sve više godi
Možda je
ipak bolje
nastaviti ovako,ovim putem,
premda mi se čini
da većina ljudi
ide nekim
drugim putevima, i više ih je.
Nastavljam.
ionako mi nitko
nije rekao
kuda smo to pošli.
ŠAPTAČ S DNA POZORNICE
Ti si ipak netko
iza zavjese
i samo rijetke oči znaju taj pogled
pred očima ti se odigrava život
a ti si
miran
nijem
nevidljiv
na dlan daljine od svega
a nepoznat
nepozvan
i samo si šaptač
onima što
plešu
glume
žive
ako zastanu u koraku života
ti uskočiš
i na prvi znak oporavka
pospremiš sve svoje tragove
spakiraš se
nestaneš
i već si u svom sobičku
zamotan u strpljivost
i iščekivanje
skriven zavjesom nepostojanja
obilježen šaptom
i ozvučen tišinom.
BALERINA
Pitaš
bih li zaplesao
s balerinom iz tvojih očiju
a ne znaš, ili bar zaboravljaš
na olovne vojnike u mojim stopalima,
potiskuješ misao da sada ne ratuju na
tuđem teritoriju,
čuvaju svoja primirja,
najčešće samo iščekuju na granicama svojih svjetova,
koji put mahnem zastavom mojih boja
ali tvoja balerina pleše
samo već uhodane koreografije
sad već osjećam
pokretanje svojih stopala
vojnici otkazuju poslušnost
skidaju uniforme
pretvaraju se u podanike mirovnih misija
odlaze ti ususret
ali tvoja igračica ne poznaje takve likove,
isključuje zvukove za ples,
kupi svoje igračke,
blago se naklanja i
nestaje.
DRVO
Posadit ću drvo
jednom
daleko od svih šuma
od njihovih hladova i zaštita
od mrakova njihovih
i zvijeri
od čopora stabala
gdje se ne bi vidjelo
ni disalo
ne želim jedno iz gomile
svoje drvo želim
ukorijenjeno
u zemlju koja je samo njegova
pod kupolom samo svog komada neba
i nikom da ne pravi sjenu
niti u bilo kojem hladu da lista
drvo koje ište baš svoj komad vjetra
nebitno s koje će strane doći
nevažno koliko će ga lomiti
i samo svoju kišu će imati.
Drvo posaditi, maštam,
grane mu pustiti u svjetove
pa sjesti,
s njim
sloviti i sanjati
LOVINA
ja sam lovina u vašim pohodima
svjestan sam svakog koraka
i trenutka u mojim tragovima
znam sve vaše zamke
obilazim ih često
čak ih sa smiješkom pogledam
shvaćajući koliki ste amateri ponekad
iako se ponekad uhvatim uhvaćenim
zastanutim u pokretu
utonulim u vaše glibove
i dok se prisvjestim
već sam odnesen dalje
Udišem na suncu svježe vjetrove
razmišljajući o tami vaših šuma
imam glas koji govori da lovite ponekad
samo mene
osvrćem se po sebi
ne nalazim ništa vrijedno
tog progona
ništa uzvišeno čini mi se
na prvi tren
Vjerojatno
negdje duboko u meni
u nekom dijelu
ili razasut
živi Netko drugi
a ja sam Mu samo nosač
i glas
ne mjenja ništa sama spoznaja-
da sam ja lovina u vašim pohodima.
MJESTO ZA SNOVE
Gdje će mo
odložiti snove ko poražena vojska
puške,
tajne planove,
ko ti svoje ruke nakon mene,
velike snove na odlasku, pitam,
gdje i kome trebaju,
ali moramo ih negdje
ostaviti
kad nas pozovu
negdje moramo odbaciti
ko ukradeno,
silom prisvojeno,
oteto,
i u trenu ih se trebamo riješiti,
jer s njima se ne ide na druge obale,
na sudište,
odredište,
na počivalište,
ali nitko nije rekao gdje snove ostaviti,
svete knjige o drugome su pisale,
u pjesmama se to nije spominjalo
a mnogi ih nisu ni imali.
Snove…
TIŠINE MOJEGA SVIJETA
Tišine
mojega svijeta
samo su maske
zavezane oči za
polaznike neuke pripravnike
ne igra svatko
tu igru
žetoni su
danas
kapljice
možeš birati
znoj
krv
nemaju mnogi tu
valutu
al pitaju
ištu
baš kao hljeba hljeba Gospodaru ali ovo nikad nisu
vidjeli
tišine mojeg svijeta
glasovi su
rasuti
u vrijeme
Tišine
Tišine
ja znam kako glasno zbore
VUKOVI
Danas sam opet hranio vukove
naoštreni očnjaci posloženi
iščekuju meso
odmotavam svoje želje
previše toga je zbijeno za samo jednu porciju
komadam odvajam ostavljam za
poslije
čini mi se
duže će trajati
bacit ću im samo toliko da ih održim na životu
moji su
rasli su sa mnom
bacam im
hranim ih
i bijele
i crne
a onda oni sami
otimaju jedni drugima
oni ne ostavljaju ništa za poslije
znaju me
znaju da ću im opet baciti komad
čekaju
tu moju slabost
ili velikodušnost...
svaki vuk ima
svoje ime za to
Danas sam opet hranio vukove
odmotavam svoje želje
odavno već znam koji što voli...
ZALUTAO
Zalutao sam…
Shvatio sam
ipak je previše vremena prošlo.
Možda bih se
i mogao vratiti,
otprilike znam
gdje sam zalutao,
pronašao bih pravi put
pa iznova krenuo
i kad bih se vratio
na kritično mjesto
tad bi
već ovo sada bilo
davno,stvarno davno,
pa bi se
oduljilo,stvarno oduljilo.
A i ovakav put
mi sve više godi
Možda je
ipak bolje
nastaviti ovako,ovim putem,
premda mi se čini
da većina ljudi
ide nekim
drugim putevima, i više ih je.
Nastavljam.
ionako mi nitko
nije rekao
kuda smo to pošli.
