Silno sam željela promijeniti
uvjete u kojima raste drveće.
Ja sam dijete.
S neograđene vrbe
iza rodne kuće
kišom sam plašila
nevidljive akrobate.
Ja sam dijete.
Moj je otac volio slušati glazbu usred
poslijepodneva.
Od srušenih snježnih tunela
običavao je raditi harmonike.
Ja sam dijete.
Moja je majka recitirala pjesme u svojemu golemom
naslonjaču.
Njezin je glas bio od noći i oblaka.
Od oka, cvijeta, utrobe.
Ja sam dijete.
Iz večeri u večer, u tu je vječnost dolazio moj stric.
Krhak i loše odjeven.
Zvuk njegove violine me je jako rastuživao.
Ja sam dijete.
Imala sam tri brata.
Naše su se igre odvijale između grobova i zvijezda.
Ništa nije bilo nemoguće u tome svemiru obješenom
na krila ptica.
Ja sam dijete.
Jednoga dana moje se tijelo umorilo.
U tragičnoj zamisli i grudi su mi nezamislivo narasle.
Slijedi prva ljubav, glumatanje, prijekori,
nasmijano lice okrenuto lošem vremenu.*
Nerazumnost.
Ja sam dijete.
Mrtvo.
*Al mal tiempo bueno cara – španjolska izreka.
MARIAAGUA MEDIAAGUA*
I reče Isus:
– Kraljevstvo nebesko,
bit će od onih koji ništa nemaju.
A ja sam rekla ISUSU:
– Tako će biti.
I Isus se smijao.
I ja sam se smijala kao Isus.
I reče Isus:
– Kako se zoveš?
I ja sam rekla Isusu:
– María.
– I Isus je rekao:
Kao moja majka.
I ja sam rekla Isusu:
– Ne, moje je ime Mariaagua mediaagua.
Iz Čilea sam.
I Isus reče:
– Gdje se nalazi Čile?
A ja sam se, ukorena, nasmijala.
Isus je počeo
krvariti.
*Agua – voda.
* Mediaagua – krov s jednim nagibom.
VELIKI PETAK
Viernes Santo
Uzdiže se oštar i srčani dim.
Sloboda pada u nesvijest.
Ljudi pjevaju o svojoj vlastitoj smrti.
Mladost gubi svoje vječne ptice ševe.
Neka prolaze tužna vremena,
žamor vječnih proricanja.
Protusloveći,
večer mi pokazuje svoje svjetlo zrcalo,
mitsku vladavinu spokojnoga
dječjeg života.
Slučajno,
moje srce traži prisutnost
toga bijeloga i otvorenog Boga.
Njegovoga križa, njegovoga posljednjeg zvona.
Trebam ga.
PETA PJESMA
Poema cinco
Priljubljena uz tvoje tijelo
utrobom
pokrivam vrata.
Izabrala sam ovu bijelu ulicu,
njezine mokre
krovove.
Jedini način
za ispuniti svjetiljkama moj ured.
Novi je dan
na jugu.
Novi,
kao tek skicirana gradska četvrt i
bliži mojemu prvom postanku.
Tu ću te pronaći
kad posiješ zrno
kako bi mi dao obline.
JA SAM DIJETE
Yo soy el niño
Silno sam željela promijeniti
uvjete u kojima raste drveće.
Ja sam dijete.
S neograđene vrbe
iza rodne kuće
kišom sam plašila
nevidljive akrobate.
Ja sam dijete.
Moj je otac volio slušati glazbu usred
poslijepodneva.
Od srušenih snježnih tunela
običavao je raditi harmonike.
Ja sam dijete.
Moja je majka recitirala pjesme u svojemu golemom
naslonjaču.
Njezin je glas bio od noći i oblaka.
Od oka, cvijeta, utrobe.
Ja sam dijete.
Iz večeri u večer, u tu je vječnost dolazio moj stric.
Krhak i loše odjeven.
Zvuk njegove violine me je jako rastuživao.
Ja sam dijete.
Imala sam tri brata.
Naše su se igre odvijale između grobova i zvijezda.
Ništa nije bilo nemoguće u tome svemiru obješenom
na krila ptica.
Ja sam dijete.
Jednoga dana moje se tijelo umorilo.
U tragičnoj zamisli i grudi su mi nezamislivo narasle.
Slijedi prva ljubav, glumatanje, prijekori,
nasmijano lice okrenuto lošem vremenu.*
Nerazumnost.
Ja sam dijete.
Mrtvo.
*Al mal tiempo bueno cara – španjolska izreka.
MARIAAGUA MEDIAAGUA*
I reče Isus:
– Kraljevstvo nebesko,
bit će od onih koji ništa nemaju.
A ja sam rekla ISUSU:
– Tako će biti.
I Isus se smijao.
I ja sam se smijala kao Isus.
I reče Isus:
– Kako se zoveš?
I ja sam rekla Isusu:
– María.
– I Isus je rekao:
Kao moja majka.
I ja sam rekla Isusu:
– Ne, moje je ime Mariaagua mediaagua.
Iz Čilea sam.
I Isus reče:
– Gdje se nalazi Čile?
A ja sam se, ukorena, nasmijala.
Isus je počeo
krvariti.
*Agua – voda.
* Mediaagua – krov s jednim nagibom.
VELIKI PETAK
Viernes Santo
Uzdiže se oštar i srčani dim.
Sloboda pada u nesvijest.
Ljudi pjevaju o svojoj vlastitoj smrti.
Mladost gubi svoje vječne ptice ševe.
Neka prolaze tužna vremena,
žamor vječnih proricanja.
Protusloveći,
večer mi pokazuje svoje svjetlo zrcalo,
mitsku vladavinu spokojnoga
dječjeg života.
Slučajno,
moje srce traži prisutnost
toga bijeloga i otvorenog Boga.
Njegovoga križa, njegovoga posljednjeg zvona.
Trebam ga.
PETA PJESMA
Poema cinco
Priljubljena uz tvoje tijelo
utrobom
pokrivam vrata.
Izabrala sam ovu bijelu ulicu,
njezine mokre
krovove.
Jedini način
za ispuniti svjetiljkama moj ured.
Novi je dan
na jugu.
Novi,
kao tek skicirana gradska četvrt i
bliži mojemu prvom postanku.
Tu ću te pronaći
kad posiješ zrno
kako bi mi dao obline.
