POEZIJA KABALE

POEZIJA KABALE ILI KARTANJE STIHOVIMA

Htjeo sam opisati
Što sve nisam htjeo opisati

Mijene modrine, olovnih boja i
blistavila neba, mora i talasa

Vječni poredak stvari
Pomračenje uma za nočnih sati

Snježne vrhove planina, njihovu bjelinu pod
sjajem sunca

Let labuda nad zaledjenom
rijekom prema izvorima

Putanje zvijezda
Jutarnje rumenilo na izlasku

Tugu od rastanka
Miris orhideje

Lik nage žene pred oltarom,
zdvojnih ruku, prazna pogleda
i kosa poleglih od mirisna
ulja, boju njena glasa

Bolnost ljubavi i samoče
Naslučivanje kraja

Šum otpalog lišča
Gibanje velikih stabljičarki

Nečujnost vremena i tjeskobe
Pjesmu o iščekivanju jutarnjih sati

Sjenu djevojke u vodi nasred
livade pod svjetlom nočnog neba

Približavanje i udaljavanje zvukova
u tami, gledanje smrti, tišinu
pada papira s notnog stalka,
jauk violine

To što vidim
zagledan u Boga

U ljubavi su vrata širom otvorena
a u samoči zavazdan zaključana

Daleko je ta neznanka
pa je ipak vidim

Posve naga nije
čizme su joj poiznad koljena
kroz tange se taman trokut prozire

Pâs sa zlatnom kopčom
dijeli njeno tijelo po sredini
na grudnjaku se čipka iskri
a pod vratom sjaji križ

Glava joj je ustranu zabačena
kosa je nad čelom zagladjena
konjski rep u luku pada s tjemena
ne vidi se kamo gleda

Ključ sam nočas zauvijek izgubio
zavjesa je spuštena
i sva svjetla pogašena

Palim zadnju cigaretu
a u nedogled se širi
sve do beskraja
zvjezdana noč
iz nebesnih daljina