Uz prst svjetla,
iz najdubljih tišina,
ustala srna.
Kroz izmaglicu
raste šešir, puška i
krik divlje patke.
Gle! Iz trščaka
prhnula divlja patka,
šmignula zmija.
Vidi ličinku!
I bez krila se digla!
Visi s kljuna.
Između grudi
brda, mliječni mjesec;
sisaš toplinu.
Plava livada.
Neslućena prostranstva,
Mir. Pasu ovce.
Skriveni svirci
na balu leptirova
mrze cipele.
Bilo je drvo,
dom ptica, frula vjetra,
a sad – prazan list.
Zrnjem pijeska
u staklenim čizmama,
čovjek se igra.
I to paperje,
pod nevjestinim velom
ima očnjake.
Iz tih cvjetova
hrane se mile kosti,
rastu tišine.